Benjamin Ramić: Pravo Ljudski filmovi pričaju ono što niko ne smije

Proteklih dana u Sarajevu se događao Pravo Ljudski Film Festival, koji se završava večeras. Među brojnim poklonicima dokumentarnog filma, tu je i student Benjamin Ramić koji piše o tome zašto voli ovaj festival. 

Piše: Benjamin Ramić, za Bilten PLJFF

Pravo Ljudski novembar u Sarajevu. Mislim da je ovo najbolji način da započnem priču. Bez obzira na to šta se dešavalo tih dana u Sarajevu i bez obzira na to koliko hladno bilo i kakvi vjetrovi puhali, u novembru u Sarajevu grije Pravo Ljudski. Dobro poznata mjesta, više nego draga lica i nadasve dobri filmovi. 

Godina 2012. bila je godina kada sam prvi put čuo za Pravo Ljudski Film Festival. Ja sam se tada kao srednjoškolac tako željan novih iskustava prijavio za školu dokumentarnog filma Ko je vidio video? koju je organizirao ZoomRights program za mlade. Zajedno sa svojim sadašnjim cimerom sam došao u Sarajevo tog hladnog novembarskog dana i zaplovio u taj okean ljubavi koji traje i danas, Pravo Ljudski. Tih deset dana, koliko sam bio tu, upoznao sam toliko dragih ljudi, koji će mi, ispostavit će se kasnije, postati kao druga porodica, Pravo Ljudski porodica. 

Ono sto je krasilo i što krasi Festival posljednjih deset godina je taj vizionarski duh o filmovima koji pričaju neispričane priče, pjevaju zabranjene pjesme, galame nepravdu, a sve u cilju mijenjanja svijeta. 

I eto, ne znam zašto volim taj festival, al' mislim da prava ljubav i treba izgledati tako. Ne moraš znati zašto nešto voliš, samo voliš. I čekaš svake godine novembar da se zavučeš u ćošak kinosale, staviš sve po strani i gledaš jedan za drugim filmove koji pričaju ono što niko ne smije.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!