Analitičar Janusz Bugajski: Program reformi je zapravo ANP

Na web stranici instituta Center for European Policy Analysis je objavljen tekst pod naslovom Da li je Bosna i Hercegovina tempirana bomba? Autor članka je Janusz Bugajski koji predaje studije Jugoistočne Evrope pri Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu. Njegov tekst prenosimo u cijelosti.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je opisao Bosnu i Hercegovinu kao "tempiranom bombom" i izrazio zabrinutost za Evropu zbog povratka džihadista iz Sirije. Time se svrstao među one koji imaju antibošnjačke stereotipe, a koje je tokom ratova 1990-ih zagovarao bivši srbijanski lider Slobodan Milošević. U stvarnosti, prijetnja po Bosnu i Hercegovinu, te regiju nije religijski ekstremizam, već unutrašnje političke podjele i destabilizirajuća uloga vanjskih sila.

Nedavno je Macron blokirao zemlje Zapadnog Balkana, uključujući one u kojima živi veliki broj muslimana, u procesu pristupanja Evropskoj uniji. U praksi, njegovo opstruiranje početka pregovora Evropske unije sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom više će doprinijeti ugrožavanju regionalne sigurnosti, nego džihadisti koji se vraćaju. Dokazi ukazuju na to da je džihadizam mnogo ozbiljniji problem u Francuskoj nego bilo gdje drugo na Balkanu, posebno kada je u pitanju broj terorističkih napada. Štaviše, više od 1.900 francuskih državljana je otišlo na ratišta u Siriju i Irak, dok je to učinilo 300 državljana Bosne i Hercegovine.

Ključni problem za Bosnu i Hercegovinu je taj što je vlasti u Srbiji i Hrvatskoj nisu u potpunosti prihvatile kao legitimnu i suverenu multietničku zemlju. Razina pritiska na Bosnu i Hercegovinu zavisi od količine nacionalističkog zanosa vlasti u Beogradu i Zagrebu i međunarodnim okolnostima, što uključuje neznanje ili naivnost nekih zapadnoevropskih lidera.

Dok Srbija, krijući se iza Rusije, izaziva bosanskohercegovački integritet, Hrvatska to čini krijući se iza članstva u Uniji. Macronova kontroverzna izjava je slična onoj hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da je Bosna i Hercegovina sigurnosna prijetnja koju opsjedaju teroristi. Iako je naknadno negirala svoje navode, vlast u Bosni i Hercegovini ih je osudila, te je potaknula tenzije između Bošnjaka i Hrvata.

Za Beograd, uloga Moskve u međunarodnim odnosima i podršci secesiji je korisna braneći bosanskohercegovački kvaziseparatistički srpski entitet (Republika Srpska - RS). Rusija koristi Balkan kao strateško dobro, ne samo da bi poremetila uključivanje regiona u transatlantsku sigurnosnu sferu, već i da bi potkopala zapadnu koheziju. Kremlj nastoji da se ove zemlje ne pridruže savezu dok to istovremeno pojačava ullogu Washingtona u odbrani Evrope. Bez obzira na to, Moskva intenzivira napore za potkopavanje Evropske unije i NATO-a iznutra, dok povećava uticaj u Hrvatskoj, Mađarskoj i Bugarskoj. Članstvo u NATO-u jača sigurnost zemlje, ali ne onemogućava vanjske subverzije, posebno ako lokalni političari smatraju da mogu imati korist, političku ili ličnu, od Moskve.

Primarna meta Kremlja je sada Hrvatska kako bi mogao ostvariti svoje energetske projekte, a koji će omogućiti da Rusija ima monopol u distribuciji gasa u ovoj regiji. Zagreb je također koristan za Rusiju u držanju ravnoteže u Bosni i Hercegovini. Nacionalisti u obje vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u ruskom uticaju vide priliku za ostvarivanje trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini. Zaista, srpski i hrvatski lideri sarađuju u slabljenju centralne vlasti u Sarajevu. Zaglavljeni u sredini, Bošnjaci se također mogu radikalizirati, ali ne u smislu religijskog militarizma, već u obliku sekularnog nacionalizma kao otpora srpskom i hrvatskom iredentizmu.

Istupanje Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije i penzionisanje njemačke kancelarke Angele Merkel mogu ugroziti podršku integriranoj bosanskohercegovačkoj državi. Posebno ako Macron bude slijedio pristajući stav prema Vladimiru Putinu. S obzirom na negativnu ulogu susjednih država i dojam da Unija zanemaruje ovaj prostor, trajna stabilnost Bosne i Hercegovine prvenstveno zavisi od Sjedinjenih Američkih Država. Washington i saveznici NATO-a, koji su odlučni da se odupru ruskim destabilizirajućim upadima, moraju preuzeti vodeću ulogu u unutrašnjem i međunarodnom integriranju Bosne i Hercegovine.

Nakon što je u oktobru 2019. imenovan specijalni izaslanik Sjedinjenih Američkih Država koji će biti posvećen normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova, trebao bi biti imenovan predstavnik ko će se baviti zastojem u Bosni i Hercegovini. Niti jedan status kvo nije trajan. Prilike za nove napetosti postoje, a prisutne su u ekonomskoj stagnaciji, nacionalističkoj radikalizaciji, blokadi međunarodnih institucija i uznemirujućoj uključenosti vanjskih sila.

Specijalni predstavnik bi trebao biti fokusiran na tri prioriteta kako bi se podstakao razvoj Bosne i Hercegovine. Prvo, mora biti posvećen gradnji moderne države izmjenama Izbornog zakona u skladu sa standardima Evropske unije na način da etnički identitet nije primaran u odnosu na građanski. Drugo, u gradnji institucija, vladavina prava mora osigurati pravni sistem kojim će se odvojiti politički interesi kako bi sudije i tužioci bili nezavisni.

Treće, proces članstva u NATO mora biti konsolidiran. Program reformi, koji su nedavno potpisali članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, je zapravo prvi Godišnji nacionalni program (Annual National Programme - ANP) koji zemlju stavlja na put pristupanja Savezu. Novi američki izaslanik bi se trebao usredotočiti na njegovu provedbu. Pristupanje NATO-u omogućit će sigurnost Bosne i Hercegovine odnosno sigurnost svih etničkih grupa i smanjit će izglede za vanjski sukob. Istovremeno, Washington mora uvjeriti Zagreb da omogućavanje prodora Rusije slabi hrvatsku vlast, te da podstiče regionalne tenzije i narušava koheziju NATO-a.