Znate li kakva su iznimnomisleća djeca: Jeste li vi bili jedno od njih?
Imate li dijete za koje govore da je problematično i preosjetljivo, koje se razlikuje od vršnjaka, ima problema s uspostavljanjem novih prijateljstava, koje na uobičajne stvari često reagira naizgled previše emocionalno? Dijete koje ne može dugo biti na jednom mjestu. Koje se ne zna fokusirati. Koje ne shvata upute, a djeca ga često odbacuju, rugaju mu se zbog njegovih čudnih ideja.
Moguće, kaže poznata psihoterapeutkinja Christel Petitcollin, da je, zapravo, riječ o iznimnomislećem djetetu. Petitcollin je autorica bestselera Kako manje misliti, a napisala je i knjigu Moje dijete previše misli - Kako odgojiti iznimnomisleće dijete.
U njoj među ostalim piše o iznimnomislećoj djeci i njihovim patnjama u okruženju koje im nije prilagođeno ili kojem se takva djeca teško prilagođavaju, školskom sistemu u kojem se silno dosađuju, koji ih ne motivira na kreativan rad i koji ih traumatizira.
Fury je bio siguran u svoju pobjedu: Pogledajte njegovu reakciju kad je Usyk proglašen pobjednikom
Piše i o patnjama roditelja takve djece koji su nemoćni zaštititi dijete od sistema te patnjama nastavnika koji su rastrgani između nametnutih programa djeci, a pogotovo iznimnomislećoj, često dosadnih i zastarjelih, hijerarhijske školske strukture u kojoj rade, roditelja učenika i sve većeg nepoštovanja na koje nailaze prema svojoj profesiji.
"Iznimnomisleća djeca su često puna života, ali u sistem posve neuklopljena, ona jesu drugačija, ali nisu bolesna i defektna. Takva djeca funkcioniraju drugačije: neurološki, emocionalno i psihološki i često su stigmatizirana", tvrdi Petitcollin.
Mnoga takva djeca danas vrlo brzo dobiju dijagnozu, odnosno etiketu. Često puta je to ADD/ADHD tj. poremećaj pozornosti sa ili bez hiperaktivnosti. Također, mogu dobiti i dijagnoze iz autističnog spektra, no autizam ne znači defektnost već različitost. Petitcollin navodi i slučajeve disleksije iza kojih se, zapravo, krije iznimnomisleće dijete.
Dječja opsesija dinosaurima može ukazivati na natprosječnu inteligenciju - Evo zašto
U knjizi obrađuje razne teme, pa tako i fobiju od škole. Fobija od škole je golema, agresivna i paralizirajuća tjeskoba koja se javlja pri samoj pomisli na odlazak u školu. Djeca koja pate od fobije odbijaju ići u školu iz razloga koji se mogu činiti iracionalnima. Pokušavamo li ih prisiliti na odlazak, pokazuju veliku anksiozonst, čak i paniku. Boli ih želudac, povraćaju, lupa im srce, pate od vrtoglavica ... Fobiju od škole razviju nakon niza problematičnih situacija koje ih naposljetku dovode do blokade. Fobija od škole povezana je s gubitkom smisla, (škola izgleda nepotrebno i apsurdno), s pretjeranim pritiskom od nastavnika i roditelja na učenika, s previše problema u odnosu s drugim učenicima, s mogućim zlostavljanjem od strane vršnjaka.
U knjizi autorica objašnjava šta učiniti, kako pomoći djetetu da riješi fobiju od škole ali i niz drugih velikih problema djece koja loše funkcioniraju u današnjem školskom sistemu.
U nekim zemljama djeluju udruge roditelja atipične djece, na primjer osnovane su i vrlo angažirane po cijeloj Francuskoj, uz njihovu pomoć roditelji se trude nadoknaditi manjkavost sistema koji nema kapaciteta baviti se atipičnom, često iznimnomislećom djecom, piše Jutarnji list.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.