Velika prevara s maslinovim uljem

Jeste li pomislili da 'maslinovo' ulje za koje izdvajate poveći iznos jer se želite hraniti zdravije, može sadržavati sumnjive tvari i hlorofil, koji daje okus kao i maslinovo ulje, te da, zapravo, koristite sojino ili druga jeftinija ulja?

Tom Mueller, autor knjige Extra Virginity: The Sublime and Scandalous World of Olive Oil, tvrdi da je 70 posto ekstradjevičanskog maslinovog ulja širom svijeta razrijeđeno drugim uljima i kupcu nepoznatim tvarima, pa nije baš dobro za zdravlje. 

Ekstradjevičansko maslinovo ulje nema organoleptičkih mana. Sadrži najviše 0,8 g slobodnih masnih kiselina (izraženo kao oleinska kiselina na 100 g proizvoda). Ono je najbogatije aromatičnim i biološki vrijednim tvarima.

Mueller tvrdi da je kvaliteta ekstradjevičanskog maslinovog ulja ugrožena u cijelom svijetu. Naprimjer, tokom testiranja autentičnosti ekstradjevičanskog maslinovog ulja od strane dobavljača, u 2012. godini niko nije dobio certifikat. Testovi za provjeru na UC Davisu 2011. dali su slične rezultate. 

Kako prepoznati pravo ekstradjevičansko maslinovo ulje

Teško je to reći samo po okusu, a čak se i stručnjaci znaju zbuniti tokom ispitivanja okusa. Ipak, postoje dva načina. 

Ekstradjevičansko maslinovo ulje se zgusne kad je hladno. Kada se boca nalazi u frižideru, ulje bi trebalo postati mutnije i zgusnuti se. Kad se ugrije, postaje opet tekuće. Dakle, ulje koje se ne zgusne u frižideru nije čisto ekstradjevičansko ulje. 

Osim toga, pravo ekstradjevičansko ulje je zapaljivo i pamučne niti uljane lampe u ovom ulju moraju gorjeti. Ako ne gore, ulje nije čisto. 

Najbolje mjesto za kupovinu je kod lokalnih proizvođača koje poznajete. Sljedeći najbolji način je pronaći firmu čiji proizvodi imaju certifikat da je ulje čisto i organsko. Cijena nije pouzdan pokazatelj.