Tržište romske djece: Prodaju ih i za 200 eura

Slučaj dvanaestogodišnje djevojčice koju su roditelji prodali za 600 eura dedi koji je unuku želio obezbjediti ženu, samo je jedan od tragičnih primjera trgovine djecom, najčešće romske nacionalnosti.

Da se prodaja romske djece dešava svakodnevno, kao i da se ne može utvrditi tačan broj mališana koji su upeteni u ovu kriminalnu radnju potvrdili za Telegraf sagovornici iz zvaničnih institucija, ali i pripadnici romske nacionalnosti koji su objasnili da je najčešće u pitanju prodaja djevojčica za udaju uz ugovaranje svadbe, ali da ima slučajeva i da se djeca prodaju u zamjenu za neko materijalno dobro, ili čak da se iznajmljuju zarad prosjačenja.

Marko Šijan iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima kaže da su žrtve najčešće seksualno ekspolatisane, a slijede radna eksploatacija, prinuda na brak i prosjačenje.

"Imali smo slučaj devojčice od 13 godina koju su roditelji prodavali nekoliko puta. Prodaju je jednom čoveku, pa joj posle nekog vremena kažu da pobegne, pa je opet prodaju i opet uzmu novac za nju. Tako je boravila u nekoliko različitih gradova, da bi na kraju završila sa jednim starijim čovekom koji ju je tukao, maltretirao. Cela njegova porodica iživljavala se nad njom, a dobijala je tolike batine i u trudnoći da je izgubila bebu", priča Šijan za Telegraf.

On dodaje da se dešava da djecu čak i ne prodaju nego daju kao “kopmenzaciju”. To se najčešće dešava u porodicama u kojima je neko alkoholičar, gdje je porodica u dugovima i ne može “da se izvuče”, pa daje dijete umjesto para.

Dešava se i da roditelji kupe djevojčicu za sina koji iz nekog razloga ne može sam da nađe djevojku, ali se često dešava i da samo “pazare” dijete ne govoreći šta se od njega očekuje. Prostitucija, prosjačenje i kriminalne radnje, samo su neke od mogućih poslova na koje će dijete biti primoravano.

"Potresna je priča i o još jednoj dvanaestogodišnjoj djevojčici, koju je stanodanavka kod koje je živela sa majkom vrbovala u prostituciju. Prvo ju je privukla pričama, ajde da prošetamo, kupiću ti nešto lepo, da bi dete na kraju pod pretnjom batinama moralo da pruža seksulne usluge. Vodila bi je na magistralni put, gde bi joj ugovarala mušterije, pokazivala je i tukla ukoliko bi djevojčica odbila poslušnost. Ugovarala je cenu – 2.000 do 3.000 dinara, a klijenata je bilo između 5 i 6 dnevno. To dete je imalo dvanaest godina!", nastavlja priču Šijan.

On napominje, da djeca i kada su svjesna šta im se dešava najčešće ne mogu da odreaguju i nemaju kome da se obrate. Nemaju papire i najčešće su potpuno bespomoćni. Najgore je kada djecu prodaju u inostranstvo, jer je tako moguće izgubiti svaki trag djetetu.

Saznaje se i da pravilo o tome za koliko se para prodaje dijete – ne postoji. Ukoliko je porodica jako siromašna, dat će dijete već za 200 eura.

Pored prodaje, gotovo svakodnevna pojava u cijelom regionu jeste i iznajmljivanje djece za prosjačenje. Iako većina mališana, prema zvaničnim podacima prosi da bi preživjelo, njih 30 posto članovi su neke od uličnih bandi koje na taj način zarađuju. U takvim organizacijama dijete najčešće mora donijeti 1.000 dinara (17 KM) dnevno. “Šefovi” ih iz prikrajka nadgledaju i tu ne postoji mogućnost da dijete pobjegne. Iz Centra za integraciju mladih kažu da ova djeca najčešće i nisu svjesna da je u pitanju eksploatacija jer im poslodavci povlađuju kupujući im slatkiše, odjeću i sl.

Sagovornik iz jednog romskog naselja u Beogradu potvrdio je ove priče. Kaže, najgore prolaze djevojčice. Roditelji ih lakše prodaju i lakše prostaju na to da više nikad ne čuju za njih.

"U ciganmahalama širom grada devojčice prodaju kome stignu. Najčešće su to ugovorene svadbe, ali ne uvek. Dešava se da očevi i majke, ako su pijanci, prodaju ćerke tek tako, da ispalte dugove, ili dođu do novca. Prodaju ih i za 200, 300 eura. Oni su u stanju da prodaju dete i čoveku koga vide prvi put. Njih ne interesuje gde će dete da im završi i da li se udaje ili postaje rob u kući u koju su je prodali. devojčice se posle i preprodaju, jer roditelje baš briga, pa na kraju završe na ulici ili u nekom kupleraju", objasnio je on.

Prema podacima pomenutog Centra tokom prošle godine identifikovano je 45 maloljetnih žrtava trgovine ljudima. Međutim, statsistika ne može prikazati realno stanje, s obzirom na to da postoji veliki broj žrtava koji je i dalje nedostupan sistemu.