Sretan vam početak zime

Datum 21. (ili 22.) decembar u kalendaru je obilježen kao početak još jedne zime. Ovaj je datum poznat i kao zimski solsticij (suncostaj) ili zimska kratkodnevnica.

Zima počinje kada Sunce u svom prividnom godišnjem kretanju po nebu stigne do najniže tačke na svom putu. U stvarnosti Zemlja kruži oko Sunca i zato kažemo da je ovo kretanje Sunca samo prividno. 22. decembra ćemo imati najdužu noć u godini, a obdanica će biti najkraća. To je dan zimskog solsticija ili zimske kratkodnevice. 

Prvog dana zime Sunce je u podne u najnižoj tački u našim krajevima. Tako će od izlaska do zalaska načiniti kraći put (luk) nego na prvi dan ljeta kada je u podne u najvišoj tački. Naravno, ovdje govorimo o prividnom gibanju Sunca, jer se Sunce zapravo ne kreće, već nam se to čini budući da Zemlja rotira oko svoje osi. Tokom zime dani će postajati sve duži, a noći sve kraće da bi na prvi dan proljeća oni trajali jednako (po 12 sati).

I Google obilježava 1. dan zime

Godišnja doba

Suncostaji i ravnodnevice

Uzrok smjene godišnjih doba jest nagib Zemljine osi u odnosu na ravninu po kojoj Zemlja obilazi oko Sunca. Za kruženja Zemlje oko Sunca zamišljena Zemljina os ostaje uvijek jedanko položena u svemiru, primjerice sjeverna strana Zemljine osi uvijek pokazuje tačku vrlo blizu zvijezde Sjevernjače. Budući da Zemlja kruži oko Sunca, Zemljina os u odnosu na Sunce dolazi u različite položaje. U jednom je trenutku Zemljin Sjeverni pol najviše priklonjen Suncu. Sjeverna polovica Zemlje prima znatno više Sunčeve topline nego južna. To se događa 21. juna, i taj trenutak zovemo ljetnim suncostajem ili ljetnim solsticijem. Tog je dana svim ljudima na sjevernoj Zemljinoj polutki dan najduži, a noć najkraća u godini.

Kako Zemlja nastavlja svoj put oko Sunca, ono sve manje obasjava sjevernu polutku, a sve više južnu, do trenutka kada su obje polutke jednako obasjane, a Sunčeve zrake padaju okomito nad ekvatorom. To se događa 22. ili 23. septembra za vrijeme jesenske ravnodnevice ili jesenskog ekvinocija. Dan i noć jednako su dugi, a taj dan se na sjevernoj polutki smatra početkom jeseni.

Zemlja nastavlja putovati sve dok ne dođe u položaj kada je Južni pol najbliži Suncu. Sjeverni pol je tada najviše udaljen od Sunca te je na sjevernoj polutki noć najduža, a dan najkraći. Zimski suncostaj je početak zime na sjevernoj polutki, a događa se 21. ili 22. decembra.

Najkraći dan nije najhladniji

Zanimljivo je istaknuti da prvi dan zime, kada je dan najkraći, uobičajeno nije nahladniji dan zime i da tokom zime dan postaje sve dulji, a zima se još neko vrijeme "ne predaje". Isto tako najduži dan nije i najtopliji, a tokom ljeta dan postaje sve kraći, dok je najtopliji mjesec uobičajeno juli. Najniža i najviša srednja mjesečna temperatura u umjerenim širinama nastupaju nakon suncostaja. To kašnjenje vremena za astronomskim pojavama posljedica je postojanja atmosfere i hidrosfere, koji mijenjaju toplinski bilans Zemlje. Naime, potrebno je neko vrijeme da se atmosfera, a posebno mora ugriju ljeti, odnosno ohlade zimi.

Zimski solsticij - 21. ili 22. decembra?

Još nešto primjećujemo, a to je da suncostaji i ravnodnevice ne nastupaju svake godine u isti sat, pa ni u isti dan. Čak i u udžbenicima i atlasima nisu uvijek navedeni isti datumi. Naime, Zemljina os ne mijenja položaj u prostoru tokom vremena, ali ipak postoje razmjerno polagane, dugoročne promjene položaja Zemljine osi zbog složenih uzajamnih gravitacijskih djelovanja tijela Sunčevog sistema, posebno Sunca i Mjeseca na Zemlju, tzv. precesija i nutacija. Zbog toga se pomiču tačke suncostaja i ravnodnevica po ekliptici u suprotnom smjeru od prividnog godišnjeg gibanja Sunca. Na sam datum suncostaja i ravnodnevica utiče i korekcija kalendara u prijestupnim godinama.