Snaga oprosta: Suživot zločinaca i preživjelih u Ruandi (FOTO)

Fotograf Pieter Hugo otputovao je u Ruandu mjesec dana nakon obilježavanja dvadeset godina od genocida u ovoj zemlji. U 100 dana, između aprila i jula 1994. godine, vladajuće pleme Hutu pobilo je 800.000 pripadnika manjinskog plemena Tutsi i umjerenjaka iz svojih redova koji su se protivili režimu. Ubijeno je 20 posto stanovnika Runade, odnosno 70 posto pripadnika plemena Tutsi.

800.000 ubijenih: Ruanda obilježava 20. godišnjicu genocida

Hugo se iz Ruande vratio s fotografijama koje svjedoče o nezamislivom: o pomirenju između pripadnika dva plemena. Na jednoj fotografiji, žena drži ruku na ramenu muškarca koji joj je ubio oca i trojicu braće. Oni su Karenzi i Nyiramana.

"Savjest mi nije dala mira, kad god bih je vidio bio sam vrlo posramljen. Nakon predavanja o zajedništvu i pomirenju, otišao sam do njene kuće i zamolio da mi oprosti. Sada smo u dobrim odnosima", priča Karenzi.

"On mi je ubio oca i trojicu braće. Ubijao je zajedno s ostalima, ali je sam došao da traži oprost. Zajedno s grupom drugih osuđenih za genocid, koji su odležali zatvorsku kaznu, pomogao mi je da izgradim kuću s krovom. Plašila sam ga se, ali nakon što sam rekla da mu opraštam, stvari su postale normalnije, osjećam mir u glavi", dodaje Nyiramana.

Na svakoj od fotografija vidimo počinioca zločina zajedno s preživjelim, koji mu je izrekao oprost. Bliskosti među njima nema, ali ipak, stoje zajedno. Ljudi koji su pristali da ispričaju svoje priče i stanu pred fotoaparat prošli su kroz kontinuirani nacionalni program s ciljem pomirenja i sarađivali s neprofitnom organizacijom Association Modeste et Innocent (AMI). U programu manje grupe Hutua i Tutsija mjesecima prolaze savjetovanja, a sve kulminira onog trenutka kad zločinac zatraži oprost od žrtve. Ako žrtva da oprost, počinilac zločina i njegova porodica i prijatelji obično joj donesu košaru hrane i slatkiša u znak zahvalnosti.

Odnosi između žrtava i zločinaca su različiti od slučaja do slučaja, kaže fotograf Pieter Hugo. Neki od njih su za vrijeme fotografisanja pričali o zajedničkim seoskim temama, dok su drugi pristali na fotografisanje, ali nisu bili spremni ići dalje od toga.

"Ovi ljudi nemaju gdje drugo otići, oni moraju živjeti zajedno, u miru. Oprost je ovdje instinkt za preživljavanje", objašnjava Hugo.

"Oprost je milost", kaže preživjela Mukarwambari, koja je također oprostila čovjeku koji joj je uništio kuću.

Fotografije koje progovaraju o nevjerovatnoj snazi praštanja i važnosti suživota trebale bi biti prikazane i na memorijalnim mjestima i crkvama u Ruandi. Pogledajte ih u fotogaleriji.