Širi se pokret „djeci-ulaz-zabranjen“

Počelo je u junu, kada je aviokompanija Malaysia Airlines zabranila bebe u prvoj klasi svojih aviona, što je nagnalo brojne druge avioprevoznike da razmisle o istom potezu. Potom su i različiti drugi objekti poput hotela, kina, restorana i samoposluga počeli ozbiljno razmišljati o svim onim pritužbama koje su dolazile na račun vrišteće djece koju niko ne želi obuzdati.

Početkom jula, restoran McDain's iz Pittsburgha zabranio je ulaz djeci mlađoj od šest godina, što je bila vijest koja je kroz medije širom svijeta postala prava maskota za pokret koji bismo mogli nazvati „djeci-ulaz-zabranjen“. Prema istraživanju koje su provele lokalne novine, više od polovine stanovnika Pittsburgha podržalo je potez vlasnika restorana McDain's.

Dolazimo do činjenice da se u zabrani ulaska djeci u određene objekte krije veliki posao. Magazin AdWeek već je izvijestio o  cijelom nizu turističkih destinacija, hotela i skrivenih mjesta širom svijeta koja su reklamirana upravo time da na njima nema buke koja dolazi od najmlađih: nema dječijeg smijeha, vike, dernjave, te su gosti pozvani da se istinski odmore. Spa-centri, odmor uz joga-treninge, luksuzna ljetovališta, sve to, izgleda, odnedavno gubi vrijednost ako su djeca prisutna.

Iste preporuke postoje i za restorane u kojima ulaz s djecom nije dozvoljen: svijetleća reklama za njih obećava da ćete moći uživati u potpunom miru i tišini, a uz skupo plaćeno jelo se uspjeti i opustiti, odmoriti, srediti misli, umjesto da pazite da vam tuđe dijete nije zapelo ispod stola.

Kina Alamo Drafthouse u Texasu i Virginiji ne dozvoljavaju ulazak djeci mlađoj od šest godina, osim na posebne „dječije dane“. Lanac supermarketa Whole Foods u Missouriju uveo je nešto manje rigoroznu politiku: nekoliko sati sedmično moguće je kupovati bez prisustva djece među policama.

Magazin AdWeek objašnjava ovu učestalu pojavu izbacivanja djece iz ugostiteljskih i drugih objekata kao posljedicu sve većeg broja bogatih parova iz razvijenih zemalja koji ne žele imati djecu ili ih imaju jako kasno, a svoje 'slobodne' godine žele provesti u miru, a mogu ga i – platiti. No, ostaje pitanje jesu li djeca nekad bila zaista disciplinovanija i da li se današnje doba od prošlih vremena razlikuje i po tome što većina roditelja smatra da svoju djecu ne mora sputavati u igri i vikanju, čak i ako to znači da će ona smetati cijelom restoranu, plaži, kino-sali?

Kompromis je moguće naći čak i u ovoj osjetljivoj temi, a to bi ponajprije bilo nužno zbog sprečavanja diskriminacije roditelja čija djeca ne bi ometala uživanje ostalih prisutnih. Umjesto potpune zabrane ulaska djeci u objekte, na ulazu bi moglo stajati upozorenje da će roditelji s djecom koja ometaju sve druge goste ili kupce biti zamoljeni da odu. Međutim, dok istovremeno ne bi trebalo diskriminirati roditelje s malom djecom, trebalo bi se prisjetiti i da nisu baš sva mjesta u svako vrijeme prikladna za boravak s malom djecom.