Septembar stiže, a dijete je preko ljeta preraslo pola ormara

Postoji nekoliko sigurnih znakova da se ljeto polako bliži kraju. Na pijacama su domaće šljive i smokve u svom najboljem izdanju, u rano jutro već se traži nešto dugih rukava, a negdje u zraku kao da se sluti miris pečenih paprika. Temperature su još uvijek takve da vam se ne izlazi iz hlada.

Djeca priželjkuju još najmanje dva mjeseca raspusta. A onda jednog sasvim običnog dana čujete pitanje: „Mama, kada ćemo kupovati za školu, ne može mi ništa“. To je trenutak kada roditelj shvati da je septembar zapravo već sutra, prekosutra.

Jer škola se, barem u roditeljskoj glavi, ne vraća prvog dana nastave. Ona počinje mnogo ranije, spiskom koji se nekako uvijek proširi, traženjem onoga što smo „sigurno negdje ostavili“, provjerom ruksaka, pernice, odjeće i, naravno, onim čuvenim pitanjem jesu li mu još taman patike? Naravno da nisu, kao i prethodne godine.

Ljeto je očigledno imalo svoje planove

Djeca imaju nevjerovatnu sposobnost da za samo nekoliko mjeseci prerastu stvari koje su im još jučer, na kraju školske godine, bile sasvim dobre.

Majica? Može još koji put.

Pantalone? Dobro, nisu baš toliko kratke.

Jakna? O tome ćemo na jesen.

Patike, cipele? Ne pokušavajte. Prsti su već podnijeli zahtjev za izlazak.

I dok roditelj pokušava napraviti inventuru onoga što je preživjelo ljeto, dijete već ima sasvim drugačiji plan.

„Ali ja hoću one.“

„Koje one?“

„Pa one.“

Naravno, „one“ su već odavno odabrane. Dijete ih je vidjelo, zapamtilo i odlučilo da su upravo to patike koje treba imati za novu školsku godinu.

Dijete je, jednostavno, odabralo. Te „one“, obično nisu slučajan izbor. Dijete ih je već negdje vidjelo i odlučilo da su baš te prave za njega. Roditelj, s druge strane, vidi cijenu, kvalitet i sve ostale stvari koje dolaze na red kada se pravi školski budžet.

I tu počinje ona poznata septembarska matematika: kako zadovoljiti dječju želju, a istovremeno ostati u okviru onoga što ste planirali potrošiti.

Između „mora“ i „hoću“ stane cijeli jedan školski budžet

Povratak u školu je zapravo mali porodični kurs iz finansijske pismenosti.

Postoje stvari koje se moraju kupiti. Postoje one koje bi bilo dobro kupiti. I postoje one za koje dijete smatra da bez njih neće preživjeti prvi dan škole.

I sve tri kategorije, naravno, izgledaju potpuno različito kada ih posmatra roditelj i kada ih posmatra dijete.

Zato je možda najbolji recept za septembar jednostavan: prije odlaska u kupovinu napraviti spisak, pogledati šta već postoji kod kuće i odrediti koliko se može potrošiti.

Jer cilj nije da dijete krene u školu bez ijedne nove stvari. Cilj je da ne dođete kući sa 17 novih stvari, tri računa i osjećajem da ćete do kraja mjeseca jesti samo krompir i tjesteninu.

Kod obuće je priča ipak malo drugačija

Dijete tokom školskog dana nije samo u klupi. Tu su školsko dvorište, trčanje na odmoru, fizičko, sportska sala, izleti, boravak u prirodi, a često i ona vrsta igre zbog koje roditelj kasnije pokušava shvatiti kako je moguće da je dijete za manje od sat vremena postalo toliko prljavo.

Zato ima smisla razmišljati o obući prema tome šta dijete stvarno radi tokom dana, a ne samo prema tome kako neki model izgleda na polici.

Za svakodnevni odlazak u školu dobro je imati udobne patike koje mogu pratiti trčanje i igru, za fizičko obuću prilagođenu sportskoj sali, za izlete i boravak u prirodi nešto izdržljivije, dok školske papuče za dnevni boravak, imaju svoju sasvim posebnu namjenu.

Drugim riječima, možda i nije najbolja ideja očekivati od jednog para da bude i za školu, i za čas tjelesnog, i za izlet, i za onu igru nakon koje se dijete vrati kući kao da je upravo završilo malu terensku ekspediciju.

Kada se potrebe razdvoje, lakše je procijeniti šta djetetu zaista treba, šta već imamo kod kuće, a šta može sačekati. A to je već pola posla, jer septembarski spisak, kao što roditelji dobro znaju, vrlo brzo može narasti i bez dodatnog komplikovanja.

Kada se u kupovinu uključi i dijete, pregovori postanu ozbiljni

Naravno, bilo bi lijepo kada bi djeca birala isključivo ono što je praktično, kvalitetno i povoljno. Ali onda bismo vjerovatno živjeli u nekom drugom univerzumu.

U stvarnosti, dijete želi da mu se stvar sviđa i da ima sve što imaju njegovi prijatelji. Želi boju koju je zamislilo, model koji je vidjelo kod druga ili nešto što jednostavno izgleda „cool“.

Zato je dobar izbor onaj kod kojeg se mogu sresti dvije strane iste priče, dijete dobije model koji mu se sviđa, a roditelj zna da je napravio razumnu kupovinu.

Tu se, recimo, može pogledati ponuda Deichmanna, gdje je moguće pronaći obuću za različite školske situacije, od svakodnevnih patika i obuće za školu do modela za sportsku salu, boravak u prirodi i školskih papuča.

Uz veliki izbor modela, tu su i poznati sportski brendovi, ali i robne marke koje se mogu pronaći u Deichmann ponudi. A ono što roditelju posebno znači kada se pred njim nalazi cijeli spisak za septembar jeste mogućnost da pronađe opciju koja odgovara i potrebama djeteta i kućnom budžetu.

Najbolja kupovina je ona o kojoj ne razmišljate svaki drugi dan

Kod djece od šest do deset godina postoji još jedan mali problem, oni obuću ne koriste baš nježno. Oni trče. Skaču. Penju se. Igraju se. Sjede na podu. Trče ponovo.

Ponekad se vrate kući sa obućom koja izgleda kao da je provela vikend na terenskoj nastavi, iako je dijete bilo u školi.

Zato roditelji uglavnom ne traže samo ono što lijepo izgleda. Traže dobar odnos cijene i kvaliteta, udobnost i model koji može pratiti stvarni dječji dan.

I dobro je kada postoji dovoljno izbora da se pronađe nešto za različite potrebe i različite budžete, bez osjećaja da se zbog jedne kupovine mora napraviti veliki kompromis sa ostakom spiska.

A onda dođe prvi dan škole

Na kraju se sva septembarska matematika svede na jedno jutro. Ruksak je spreman, pernica je puna, odjeća je pripremljena večer ranije, a obuća je nova.

Roditelj tri puta pita: „Jesi li sve ponio?“. Dijete tri puta odgovori: „Jesam.“ Pet minuta kasnije: „Mamaaa, gdje mi je blok?“

I tako počinje nova školska godina.

Možda će prvih nekoliko dana biti malo haotično. Možda će se zaboraviti domaća zadaća, prosuti sok po novoj majici ili nestati jedna čarapa već prije prvog vikenda.
Ali to je, manje-više, dio odrastanja.

I možda upravo zato povratak u školu nije samo lista stvari koje treba kupiti. To je jedan od onih malih porodičnih rituala koji svake godine podsjeti roditelje koliko su djeca porasla.
Ponekad doslovno, za jedan broj odjeće ili dva broja kod obuće.

A kada već moramo ponovo sve ispočetka, možemo barem pokušati da septembar ne počne zahtijevnim finansijskim izazovom.

Jedan dobar spisak, malo realnog budžeta, nekoliko pametnih izbora i, ako imamo sreće, dijete koje će prvog dana škole zaista obući ono što smo zajedno kupili.

Deichmann ponudu obuće za djecu možete pogledati na njihovoj stranici, gdje se mogu pronaći modeli za različite školske i svakodnevne prilike.