Seksualna anoreksija

Termin seksualna anoreksija može zvučati neobično, no istina je da se radi o stvarnom, medicinskom fenomenu koji se veže uz kliničku dijagnozu aseksualnosti i seksualne averzije. 

Ne radi se isključivo samo o seksualnim inhibicijama i izostanku seksualne aktivnosti; radi se, naime, o opsesivnom stanju u kojem je pomisao na bilo šta seksualno gotovo nepodnošljiva. 

''Iako većini ljudi sam koncept poremećaja izgleda jako smiješno, seksualna je anoreksija vrlo ozbiljan fenomen. Seks je jedan od načina na koji komuniciramo sami sa sobom i sa drugim ljudima, a kada nešto na tom polju nije uredu, dolazi do povlačenja u sebe što ostavlja posljedice na naš psihički život. Našem je seksualnom životu potrebno konstantno punjenje i oživljavanje, inače stagnira i postaje toksičan za naše psihičko stanje'', smatra porodični i bračni savjetnik dr. Paul Hokemeyer.

Dr. Hokemeyer također ističe kako je seksualna anoreksija samo jedan od načina na koji se pokušavamo nositi sa emocionalnom boli. Poistovjećujući stanje sa određenim osjećajem da se uspostavi kontrola nad svojim životom, tijelom i emocijama, te ga usko povezujući sa formom ovisnosti, Hokemeyer priznaje da se radi o određenom copy mehanizmu koji može upaliti kratkoročno, ali isto tako ostaviti ozbiljne posljedice na seksualni i emotivni život.

Karakteristike seksualne anoreksije:

- Rigidnost po pitanju seksa (nikad prakticiran seks, apstinencija ili odbijanje da se razgovara na temu)
- Strah od seksa,  tema i objekata vezanih za seksualnost (anksioznost uzrokovana pomenom teme ili bilo čega vezanog za temu,  te otvorenošću drugih ljudi po pitanju njihove seksualnosti)
- Sram i krivnja (osjećaj 'oštećenosti' usljed seksualne prošlosti ili pak trenutnih želja)
- Autodestruktivno ponašanje i samoozljeđivanje u psihičkom smislu, sve cilju postizanja aseksualnosti (npr. dobivanje na težini u cilju izbjegavanja seksa)

Šta učiniti?

- Tipični proces tretiranja poremećaja uključivao bi otkrivanje i rješavanje konflikata koji su doveli do ovog poremećaja.
- Bila u pitanju bihevioralna ili psihodinamična terapija, ona mora biti zasnovana na temeljnom razumjevanju same dijagnoze i uzroka.
- Panična stanja i psihosomatske posljedice poremećaja mogu biti tretirane uz pomoć tricikličnih antidepresiva, selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina, inhibitora monoaminooksidaze ili benzodijazepina