Narcisoidnost kao opsesija 21. vijeka: Šta bi slavni psiholog kazao o selfiju?

Na selfi danas gledamo kao na neku novu pojavu, mada su stari koliko i sama fotografija. Postavlja se pitanje postoji li nešto nezdravo u ovoj opsesiji privlačenja pažnje, ne samo kod onih koji fotografiraju selfije, već i kod onih koji ih gledaju, prenosi Radio-televizija Srbije. 

Izraz selfi je ušao u Oxfordov rječnik tek 2013. godine. Međutim, prvu selfi fotografiju je snimio 1839. godine Amerikanac Robert Cornelius.

U analizi u kojoj se selfiejima bavio BBC, autor se pita zašto imamo potrebu da ovjekovječimo nešto što svakog jutra gledamo u ogledalu i primjećuje da bi ovaj fenomen sigurno bio zanimljiv Sigmundu Freudu, tvorcu psihoanalize.

Kada se samoljublje pretvori u isključivost

Jedna od čestih Freudovih tema je bio i narcizam, osobina ličnosti nazvana po čuvenom grčkom mitu o Narcisu. Kada je na površini jezera ovaj lijepi mladić ugledao svoj lik, on se u njega zaljubio. Iz dana u dan je tužno gledao u vodu i na kraju uvenuo od ove nesretne ljubavi. Vodene nimfe su kasnije umjesto njega pronašle vezicu cvijeća kojem su dale ime narcis.

Freud kaže da je samoljublje prirodna ljudska osobina, ali ono može da se pretvori u psihološki poremećaj kada neko voli sebe do te mjere da isključuje sve ostale.

Psiholozi su razvili test kako bi mjerili stepen narcisoidnosti ličnosti. Na osnovu dobijenih podataka došli su do zaključka da su ljudi sa višim stepenom narcisoidnosti mnogo aktivniji na društvenim mrežama, a broj objavljenih selfija je u direktnoj srazmjeri sa stepenom narcisoidnosti, ali samo kod muškaraca. Žene su, pak, manje narcisoidne od muškaraca, mada objavljuju više svojih fotografija.

Rastu narcisoidnost i gojaznost

Psihologinja Jean Twenge je, proučavajući podatke, došla do zaključka da posljednjih decenija narcisoidnost kod ljudi raste po istoj stopi kao i pretjerana gojaznost.

Freud, koji je svoje istraživanja provodio posmatrajući svakodnevni život, sigurno bi bio zainteresovan za ovu savremenu pojavu. Vjerovatno bi, kaže autor BBC-a, zaključio da je narcizam postao dio opšte kulture življenja. Takođe, vjerovatno bi primjetio da ljudi objavljuju selfije ne zato što su zaljubljeni u sebe, već zato što žele da svi ostali budu zaljubljeni u njih. On bi tu potrebu za prihvatanjem i odobravanjem ocijenio kao neurotičnu ili histeričnu.

Freud je svoja istraživanja počeo krajem 19. vijeka, u doba daleko veće seksualne represije, kada su žene i muškarci učeni da se stide svoje seksualnosti, ili još gore, uživanja u njoj. Mnoge Freudove pacijentkinje iz bečkog visokog društva patile su od „histerične paralize“, odnosno, nisu mogle da hodaju bez ikakvog fizičkog uzroka. Freud je smatrao da su time, u stvari, privlačile pažnju.

Da li je selfi nezdrava opsesija?

Kada je opšteprisutna pojava selfija u pitanju, neminovno se nameće dilema postoji li nešto nezdravo u ovoj opsesiji privlačenja pažnje, ne samo kod onih koji ih fotografiraju, već i kod onih koji ih gledaju.

Posebno što na selfiejima ljudi predstavljaju najbolju verziju sebe, pažljivo ih biraju i sređuju. Novije studije pokazuju da se zbog fotografija ljudi sa savršenim životima i tijelima kojima smo svakodnevno okruženi, osjećamo sve zavidnije, izolovanije, nesigurnije i neadekvatnije.

Freudovim riječima, tuđi selfiji nas čine neurotičnim, konstatuje se u ovoj analizi i podsjeća na njegove riječi da je „cilj psihoanalize da zamijeni neurotičnu patnju normalnom ljudskom nesrećom“.

Zato, slijedeći put kada poželite da fotografišete selfi, sjetite se Narcisa i umjesto selfija usmjerite se na prijatelje. Možda nećete dobiti onoliko lajkova koliko biste željeli, ali ćete dobiti Freudovo odobravanje i to bi trebalo da vam bude dovoljno, zaključak je BBC-ovog teksta.