Medicinsko čudo: Krv otporna na opaku bolest

Najsitniji napasnici ponekada posiju najveći i najžešći haos.

Nema boljeg primjera od komarca koji je 2013. odnio više života od samih ljudi.

Mi ih svi u međuvremenu pokušavamo raspljacnuti, otrovati, učiniti neplodnima te uništiti na sve moguće načine.

Naučnici su se počeli baviti time kako i zašto je ljudsko tijelo toliko ranjivo na sve što oni prenose. Nova meta-analiza krvnih grupa na to koliko su podložne na malariju, te time potvrdili da je grupa O zaštićenija od teške, fatalne malarije od drugih krvnih grupa.

Na žalost, A, B i AB su manje zaštićene od infekcije P. falciparum.

"Boljim razumijevanjem kako krvne grupe reagiraju na infekcije malarijom, otvaramo vrata za bolje razumijevanje bolesti i razvijanje cjepiva", kaže Abraham Degarege Mengist, doktoralni student pri Robert Stempel College of Public Health & Social Work u izjavi, a prenosi IFLScience.

Bolest utječe na 219 miliona ljudi u 87 država, piše Svjetska zdravstvena organizacija.

Od njih je 435.000 umrlo 2017. Što je najtragičnije, bolest je moguće spriječiti i izliječiti.

Studija sugerira kako je selekcijski pritisak povećao broj ljudi s krvnom grupom O u subsaharskoj Africi gdje je malarija endemska.

Sugeriraju transfuziju te krvne grupe pacijentima u toj regiji.

Krvne se grupe kategoriziraju po prisustvu (ili ne) antigena na površini eritrocita. Možete biti pozitivni ili negativni s obzirom na protein imena "rezus faktor".

Oko 47 posto Afroamerikanaca je O-pozitivno, dok je 39 posto Azijata O-pozitivno.

O-negativno je mnogo rjeđa kombinacija u generalnoj populaciji, oko 4 posto Afroamerikanaca i 1 posto Azijata, kaže Crveni krst.

To su osobe koje se smatraju "univerzalnim donorima", njihova se krv najbolje miješa sa svim drugim tipovima krvi, a da nema komplikacija.

"Sada kada počinjemo razumijevati mehanizme kako krvna grupa može utjecati na progresiju bolesti, istražujemo niz opcija koje jednog dana mogu napraviti revoluciju tamo gdje je malarija endemska", kaže Mengist, autor studije objavljene u naučnom časopisu Blood Reviews.