Ljudi koji imaju više od 40 godina trebaju raditi samo tri dana sedmično

Istraživači su zaključili da se kognitivna učinkovitost sredovječnih ljudi poboljšala kada su radili do 25 sati sedmično. S druge strane, performanse su se smanjile kada je u sedmici prošlo više od 25 sati rada, zbog utjecaja umora i stresa.

Ova studija, koja je objavljena u Melbourne Institute Worker Paper, uključivala je niz kognitivnih testova. Uključivala je 3.000 australskih muškaraca i 3.500 australskih žena kojima su analizirane radne navike. Testirala je sposobnost sudionika da glasno pročita riječi i recitira popise brojeva.

Mjerila se njihova sposobnost pamćenja, sposobnost razmišljanja koja je uključivala izvršno razmišljanje, apstraktno razmišljanje i memoriju. Zaključeno je da sudionici koji rade 25 sati sedmično najbolje rade, dok su rezultati onih koji rade 55 sati bili lošiji čak i od nezaposlenih sudionika.

Kao što je istaknuo profesor Colin McKenzie sa Univerziteta Keio, jedan od tri autora studije:

"Mnoge zemlje će povisiti granicu dobi u kojoj se ljudi mogu kvalificirati za početak primanja penzionih naknada. To znači da sve više ljudi nastavlja raditi u kasnijim fazama svog života."

Stepen intelektualne stimulacije može zavisiti o radnom vremenu. Rad može biti dvosjekli mač, jer može stimulirati aktivnost mozga, ali istodobno dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije.

Istaknuli su da su razlike u radnom vremenu važne za održavanje funkcioniranja kognitivnih funkcija kod sredovječnih i starijih odraslih osoba. To znači da bi, u srednjoj i starijoj dobi, radni dio vremena mogao biti efikasan u održavanju kognitivne sposobnosti.

McKenzie opisuje rad kao dvosjekli mač. “Dok posao može stimulirati aktivnost mozga, dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije. Rad s punim radnim vremenom (40 sati sedmično) još je uvijek bolji nego kad posla u smislu održavanja kognitivnog funkcioniranja, ali ne povećava pozitivne učinke rada”, napominje.

Važno je napomenuti da navode da se rezultati vjerojatno razlikuju od države do države i da je vrlo je teško kontrolisati sve faktore koji doprinose konačnim rezultatima takve studije.