Važni savjeti za roditelje: Kako prepoznati simptome ADHD kod djece?

ADHD kao poremećaj pažnje s hiperaktivnošću je neurorazvojni poremećaj koji se obično javlja u djetinjstvu i može se nastaviti u adolescenciji i odrasloj dobi, a simptomi kod djece najčešće uključuju poteškoće s pažnjom, impulzivnost i hiperaktivnost koje mogu značajno utjecati na svakodnevni život djeteta.  

Katarina Mandić Suvala, magistra edukacije filozofije i magistra pedagogije. Zaposlena je kao voditeljica Odsjeka za osposobljavanje u Centru za profesionalnu rehabilitaciju Osijek, gdje radi s osobama s invaliditetom na razvoju radnih, socijalnih i životnih vještina te njihovoj profesionalnoj rehabilitaciji, u tekstu na portalu Kreni Zdravo, opisala je više detalja o ovom poremećaju.

Kako je navela, karakteriziraju ga trajne poteškoće u održavanju pažnje, impulzivnost i/ili hiperaktivnost, koje značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje djeteta u obitelji, školi i socijalnim odnosima. 

Trending

Kapidžić uoči sjednice: Trojka pokušava na brzinu usvojiti regulacioni plan za Marijin Dvor

"Važno je razlikovati povremenu dječju nemirnost ili nepažnju od ADHD-a, koji se odnosi na ustaljeni obrazac ponašanja kroz duže vrijeme i u više različitih okruženja. Terminologija se tijekom vremena mijenjala. Ranije se u praksi češće koristio pojam 'ADD' (poremećaj deficita pažnje), koji je opisivao oblik poremećaja bez izražene hiperaktivnosti. Kod takve djece motorička aktivnost nije naglašena, zbog čega simptomi često mogu ostati dulje neprepoznati jer manje ometaju okolinu. Danas se za sve oblike ovog poremećaja koristi zajednički naziv ADHD", naglasila je. 

Koji su ADHD simptomi kod djece?

ADHD simptomi kod djece najčešće se očituju kroz tri osnovne grupe teškoća – pažnju, impulzivnost i hiperaktivnost. Ovi simptomi mogu biti različito izraženi, zbog čega se ADHD dijeli na podtipove – pretežno nepažljivi, pretežno hiperaktivno-impulzivni i kombinirani tip. 

1. Poteškoće pažnje (nepažljivost)

Dijete može: 

• lako gubiti fokus i brzo se ometati 
• ne završavati započete zadatke 
• imati teškoće u organizaciji školskih obveza 
• zaboravljati svakodnevne aktivnosti i obveze 
• ne obraćati pažnju na detalje 
• djelovati kao da ne sluša kada mu se govori.

Ove teškoće često dovode do neujednačenog školskog uspjeha, iako dijete može imati uredne intelektualne sposobnosti. 
 
2. Impulzivnost

Impulzivno ponašanje uključuje: 

• prekidanje drugih u razgovoru ili igri 
• odgovaranje prije nego što je pitanje dovršeno 
• teško čekanje reda 
• nagle reakcije bez razmišljanja o posljedicama 
• veći rizik od nesmotrenih postupaka.

3. Hiperaktivnost

Hiperaktivnost se može očitovati kao: 

• stalna potreba za kretanjem 
• nemogućnost mirnog sjedenja u situacijama kada se to očekuje 
• vrpoljenje, ljuljanje ili ustajanje 
• pretjerana verbalna aktivnost 
• teškoće u sudjelovanju u mirnim aktivnostima. 

Koji su ADHD simptomi kod djece u svakodnevnom životu?

ADHD simptomi kod djece nisu ograničeni samo na školu, nego se javljaju i kod kuće te u vršnjačkim odnosima.

Kod kuće roditelji često primjećuju: 

• stalno prekidanje aktivnosti 
• teškoće u pridržavanju pravila 
• brze promjene interesa (prelazak s jedne aktivnosti na drugu) 
• zaboravljanje dogovora i obveza 
• emocionalne ispade zbog frustracije. 

U školi i vrtiću često se primjećuje: 

• nedovršavanje zadataka 
• teškoće u praćenju uputa u više koraka 
• zaboravljanje školskog pribora i obveza 
• neorganiziranost u radu 
• česta potreba za kretanjem i ometanjem drugih 
• teškoće u socijalnoj interakciji s vršnjacima.  

Kako se rano prepoznaju ADHD simptomi kod male djece?

ADHD simptomi kod male djece često se prvi put uočavaju u vrtićkoj dobi, iako se određene osobine mogu primijetiti i ranije. Međutim, važno je naglasiti da su mnoga ponašanja u toj dobi razvojno normalna, pa se ADHD prepoznaje tek kada su simptomi izraženiji i dugotrajniji. 

Najčešći znakovi uključuju:  

• kretanje bez jasnog cilja 
• kratko zadržavanje u jednoj aktivnosti ili igri 
• teškoće u slušanju i praćenju jednostavnih uputa  
• impulzivne reakcije u igri s drugom djecom 
• poteškoće u čekanju reda i prihvaćanju pravila 
• česta promjena aktivnosti bez dovršavanja. 

Kod male djece s ADHD-om ponašanja nisu prolazna faza, nego se ponavljaju kroz vrijeme i ometaju svakodnevno funkcioniranje u skupini. 

Kada se simptomi ADHD-a počinju primjećivati?

Simptomi ADHD-a najčešće postaju jasniji u predškolskoj dobi (vrtić)  i u ranom školskom razdoblju (oko šeste do sedme godine). Polazak u školu često “pojačava” simptome jer se od djeteta očekuje veća razina koncentracije, sjedenja, organizacije i samokontrole. Tada razlike u odnosu na vršnjake postaju vidljivije. Kod djece s pretežno nepažljivim tipom simptomi mogu ostati neprepoznati duže vrijeme, jer nisu praćeni izraženom hiperaktivnošću. 

Kako razlikovati ADHD od uobičajenog dječjeg ponašanja?

Djeca prirodno mogu biti: 

• nemirna 
• znatiželjna 
• impulzivna 
• sklona brzom gubitku interesa.

Međutim, kod ADHD-a se razlikuju: 

• učestalost (ponašanja su stalna, ne povremena)  
• intenzitet (izraženija su od očekivanog za dob)  
• trajanje (traju najmanje šest mjeseci ili duže)  
• utjecaj na funkcioniranje (ometaju školu, obitelj i odnose)  
• prisutnost u više okruženja (dom, škola, vrtić). 

Ključno je posmatrati cjelokupni obrazac ponašanja, a ne pojedinačne situacije. Tačan uzrok ADHD-a još nije u potpunosti razjašnjen, ali se smatra da nastaje kao kombinacija više faktora: 

• genetska predispozicija (ADHD se često javlja u obiteljima) 
• razlike u funkcioniranju mozga, posebno u područjima odgovornim za pažnju i kontrolu impulsa 
• izloženost rizicima tijekom trudnoće (alkohol, nikotin)  
• niska porođajna težina 
• određena neurološka i zdravstvena stanja u ranom razvoju 
• obiteljski i psihosocijalni faktori.

Istraživanja pokazuju i razlike u neurotransmiterima, osobito dopaminu, koji ima važnu ulogu u regulaciji pažnje i motivacije. Dijagnozu postavlja stručnjak (pedijatar, dječji psihijatar ili psiholog), a proces uključuje: detaljan razgovor s roditeljima, informacije iz vrtića ili škole, promatranje ponašanja djeteta, psihološku procjenu i testiranja te isključivanje drugih mogućih uzroka (anksioznost, poremećaji spavanja, teškoće u učenju). Ne postoji jedan test koji samostalno potvrđuje ADHD. 

Liječenje i podrška djetetu s ADHD-om

Liječenje ADHD-a uključuje kombinaciju različitih pristupa, ovisno o dobi i težini simptoma. Psihosocijalni pristupi uključuju sljedeće: bihevioralna terapija, trening roditeljskih vještina, kognitivne strategije (učenje samokontrole i organizacije), ali i rad s djetetom na razvoju vještina planiranja i rješavanja problema.

Dodatne terapije i podrška uključuju sljedeće: tjelesna aktivnost (sport, joga, terapijsko jahanje), radna i senzorna terapija, tehnike opuštanja i regulacije emocija i neurofeedback (u određenim slučajevima).  

Kod školske djece i adolescenata, u srednje teškim i teškim oblicima, mogu se koristiti lijekovi uz stručno praćenje. Iako ne može zamijeniti terapiju, zdrav životni stil može pomoći u boljoj regulaciji simptoma: uravnotežena prehrana bogata cjelovitim namirnicama, dovoljan i kvalitetan san, ograničeno vrijeme pred ekranima i redovno kretanje te boravak na otvorenom. 

Može li se ADHD izliječiti?

ADHD je neurorazvojni poremećaj koji ne nestaje u potpunosti, ali se uz odgovarajuću podršku simptomi mogu uspješno ublažiti.  Djeci pomaže strukturirana rutina, prilagodbe u školi, razvoj organizacijskih vještina, tjelesna aktivnost i stručni terapijski pristupi. Cilj nije promijeniti dijete, već mu pomoći da uspješnije koristi svoje potencijale. Prehrana nije uzrok ADHD-a, ali zdrave životne navike mogu pridonijeti boljoj regulaciji energije, pažnje i raspoloženja. Redoviti obroci, dovoljno sna i svakodnevna tjelesna aktivnost važan su dio podrške djetetu s ADHD-om. 

Mogu li djeca s ADHD-om biti uspješna u školi i kasnijem životu? Da. Uz pravovremeno prepoznavanje, razumijevanje njihovih potreba i odgovarajuću podršku, djeca s ADHD-om mogu uspješno razvijati svoje sposobnosti, graditi samopouzdanje i ostvarivati dobre rezultate u školi, sportu i kasnijem profesionalnom životu.