Kako pomoći djetetu da prebrodi kraj školske godine?

Mjesec je april i mnogi roditelji su zabrinuti za uspjeh svog djeteta u školi. Svakodnevno ih pitamo, šta je bilo u školi, ima li ocjena, je li se nešto popravilo, šta se pokvarilo. 

Posebno su pod pritiskom roditelji i djeca koja trebaju završiti osnovnuškolu ili srednju i planirati upis u srednju školu ili fakutet, opet je to posebna briga oko donošenja takvih odluka. 

Mnogi roditelji će se uhvatiti u tome da vrše pretjeran pritisak na dijete, da misle da dijete dovoljno ne uči, ili smo pak svjedoci da dijete previše uči, malo izlazi i mnogo se brine za uspjeh u školi.

"Sve su ovo pitanja i zabrinutosti na koja trebamo dati odgovor, a naše najčešće pitanje od kojeg polazimo je „Šta ako...?“ Kad krećemo sa ovom formulacijom pitanja sigurno smo zabrinuti, a to vuče i niz drugih psihičkih poteškoća. 

Za početak je potrebno jasno odrediti šta je to problem. Česti odgovori su dijete nema dovoljno koncentracije, nema motivacije, slabo se organizira, previše dangubi, jednostavno ne može, ili sa druge strane jako je motivirano, ulaže mnogo napora ali je pod pritiskom i ne postiže ono što se očekuje, blokira, i sl", kaže za Radiosarajevo.ba psiholog Remzija Šetić. 

Određivanje problema je polazište za rad i većina djece i roditelja vlasitim angažmanom i uz instrukcije sve ovo prevaziđu, međutim ukoliko se problem ne rješava treba tražiti pomoć psihologa. Pomoć psihologa ne znači da se radi o problemu koji je u domeni psihičkog poremećaja, naprotiv uključivanje psihologa pomaže rješavanju problema i time se štiti zdravlej djeteta i roditelja.

Na osnovu postavljenih problema potrebno je odrediti specifične ciljeve koji se žele postići. 

"Ciljevi trebaju biti realni, dostižni, mjerljivi, bitini za dijete, vremenski određeni. Nakon određivanja cilja potrebno je procjeniti vlastite i okolinske resurse koji će pomoći u ostvrenju cilja. Utvrditi hronologiju postupaka vodeći računa o prioritetima. 

Tokom rada na postizanju ciljeva posebno se treba voditi računa na izgradnji samopouzdanja, ohrabrivanju za promjenu, podršku koju dijete treba od okoline, strategijama učenja, samonagrađivanju, i mnogim drugim pitanjimana na koja ne obračaju pažnju laici".

Postizanjem jednog po jednog cilja povećava se motivacija a samim tim dolazi do promjena koje dalje motiviraju i povećavaju vjerovanje u uspjeh

Ovakvim pristupom uz pomoć psihologa brzo se postižu prve promjene ali za ozbiljnije promjene potreban je dugotrajniji rad u partnerskom odnosu dijete – roditelj – psiholog.