Jedemo... plastiku i hemikalije

Prošle godine je objavljena zanimljiva studija u stručnom časopisu Environmental Health Perspectives, u kojoj se istraživalo zagađenje hrane i ljudskog organizma plastikom iz ambalaže, piše magazin.net.hr.

Naime, naučnici su stavili pet porodica iz San Francisca na trodnevni režim hranom koja nije bila u kontaktu s plastikom. Kad su uporedili uzorke urina prije i nakon trodnevnog eksperimenta, bili su šokirani kako se u samo tri dana smanjila količina toksina. Razina bisfenola A (BPA), koji se koristi za otvrdnjivanje plastike, pala je u prosjeku za dvije trećine, dok je razina ftalata DEHP, koji daje fleksibilnost plastici, pala za više od polovine. 

Ovaj rezultat je potvrdio ono što su mnogi stručnjaci sumnjali: plastična ambalaža je velik izvor potencijalno štetnih hemikalija koje se nalaze u tijelu većine Amerikanaca, piše Washington Post. Druge studije su pokazale da ftalati prelaze u hranu u procesu proizvodnje, s rukavica radnika u prehrambenoj industriji, s tinte koja se koristi na naljepnicama pakovanja, pa čak i s plastične folije koja se koristi u poljoprivredi. 

Da sitne količine hemikalija koje se koriste za proizvodnju plastike mogu preći u hranu, stručnjacima je već duže vrijeme poznato. Američka The Food and Drug Administration ove komponente naziva 'indirektni aditivi u hrani', te je odobrila više od 3.000 hemikalija koje se mogu koristiti za ambalažu hrane. Smatraju da ove čestice, zbog male količine u hrani, nisu opasne. 

Međutim, ne slažu se svi stručnjaci s tim. Janet Nudelman, direktorica Breast Cancer Fund, neprofitne organizacije koja se bavi uzrocima raka dojke iz okoliša, kaže: 'Nema smisla da reguliramo sigurnost hrane, a zatim je stavimo u upitno sigurnu ambalažu.' 

O kojim je sve hemikalijama riječ

Istraživanja su pronašla i tragove stirena, mogućeg uzroka tumora, u instant rezancima koji se prodaju u polistirenskim čašama. Pronađen je i nonilfenol — hemikalija koja oponaša estrogen koja nastaje raspadanjem antioksidansa koji se koriste u plastici — u jabučnom soku i adaptiranom mlijeku za bebe. Pronašli su tragove drugih hemikalija koje ometaju hormone u različitoj hrani: sredstvo za usporavanje izgaranja u maslacu, teflonske čestice u kokicama iz mikrovalne i dibutiltin, te polivinil klorid u pivu, margarinu, majonezi, topljenom siru i vinu. Otkrili su i neidentificirane estrogenske tvari u plastičnim bocama s vodom. 

Prehrambena industrija čuva tajnost niza podataka važnih za istraživanje, a i sam broj hemikalija je impozantan, tako da je skupljen relativno ograničen broj informacija. Zbog toga unutar naučne zajednice traje velika debata o ovim pitanjima. 

Opaki ftalati

Najveći broj istraživanja bavi se ftalatima, skupinom hemikalija koja se koristi u mazivima i otapalima, te za izradu polivinil klorida. 

PVC se koristi obilno za ambalažu prehrambenih proizvoda, izradu rukavica potrebnih radnicima u industriji i drugih pomagala za izradu proizvoda. 

Ftalati iz plastike mogu iscuriti vrlo lako. Za neke se može reći da ne izazivaju posebnu štetu, ali studije na životinjama i epidemiološke studije na ljudima sugeriraju da jedan ftalat, pod imenom DEHP, ometa testosteron tokom razvoja. Studije su povezale izlaganje manjim dozama ove hemikalije s reproduktivnim problemima, problematičnim radom štitnjače i suptilnim promjenama ponašanja. 

BPA

Možda najkontroverznija hemikalija u ambalaži je BPA, a najčešće se koristi za izradu stijenke u konzervama. Ova hemikalija oponaša djelovanje estrogena u tijelu, a istraživanja su i male doze povezala s problemima kao što su rak dojke, srčanim bolestima i dijabetesom. Druge studije opet nisu našle na nikakvu vezu između ove hemikalije i opakih bolesti. Zanimljivo da je u Kanadi BPA označen kao otrovan još u oktobru 2010. No u drugim zemljama i SAD-u vlasti odbijaju zabraniti upotrebu ove hemikalije. Njihov glavni argument je da se pronađene hemikalije u hrani nalaze u malim dozama. 

Male doze ipak djeluju na hormonsku sliku

Kritičari preispituju njihovu logiku, jer hemikalije o kojima je riječ ometaju rad hormona, te mogu biti štetne u daleko manjim dozama nego što se misli. Studije na životinjama su pokazale da izlaganje fetusa malim dozvoljenim dozama BPA može utjecati na ćelije grudi i prostate, strukturu i hemiju mozga, pa čak i na kasnije ponašanje. 

Švicarska naučnica Jane Muncke, piše da je najmanje 50 sastojaka za koje je utvrđeno ili se sumnja da utječu na endokrini sistem odobreno za korištenje za pakiranje hrane: 'Neke od tih hemikalija odobrili su još 1960-ih, a ja mislim da od tada znamo nešto više o zdravlju.' 

Drugi kritičari se osvrću na kumulativno djelovanje hemikalija. Osim toga, određeno odobrenje je došlo nakon ispitivanja djelovanja samo jedne određene hemikalije, a to nije način na koji ljudi jedu. 

'Cijeli sistem je osmišljen tako da ide na ruku fabrikama koje proizvode hranu ili ambalažu, a protiv ljudskog zdravlja', kaže dr. Nudelman iz Breast Cancer Funda. Ona i drugi stručnjaci su zabrinuti da se državne agencije oslanjaju na proizvođače što se tiče sigurnosnih podataka, te da se ti podaci čuvaju od javnosti kao povjerljivi. Zbog toga potrošači ne mogu znati koje količine hemikalija jedući stavljaju u sebe. 

Što je još gore, ni sami proizvođači ambalaže nemaju podatke o svim hemikalijama koje se koriste u proizvodnji, jer je riječ o lancu dobavljača koji sudjeluju u industrijskom procesu.