200 godina konzerve

Danas, 200 godina nakon izuma konzerve, obično je prva asocijacija - mesni doručak, tuna, pašteta ili neka od brojnih varijacija prehrambenih konzervi. Drugi se, opet, sjete Andyja Warhola i njegove - konzerve Campbell-juhe, jednog od kultnih djela iz Warholovog ciklusa predmeta iz svakodnevnog života. Upravo je te stvari iz svakodnevice jedan od najvećih umjetnika 20. stoljeća "konzervirao" za buduće generacije i spakovao u muzeje.

Konzerva je inspirisala brojne svjetske umjetnike, a kada je inspirisala Jean Paul Gaultiera to je bilo avangardno, otkačeno i dotad neviđeno rješenje. Čuveni modni dizajner svoju novu liniju parfema smjestio je u metalnu konzervu i zaslužio aplauz na otvorenoj sceni. Kasnije su ga mnogi reciklirali i svoje, nejestive, proizvode pakirali u konzerve.

Francuska ideja, engleska realizacija
Danas čak i mobilni operateri svoje pojedine tarifne pakete i usluge nude upakirane u konzerve. Ipak, konzerva je prije svega izmišljena zbog dugotrajnijeg očuvanja prehrambenih proizvoda. Krv, znoj i suze, zvuči pojednostavljeno, ali je istinito, zaslužni su za industrijski razvoj kroz historiju naše civilizacije. Svi dobro znaju, ali malo o tome pričaju, da je na razvoj štampe i pojedinih elektroničkih medijskih formata prije svega uticala savremena industrija XXX zabave za odrasle. Ipak, ako smo i mogli kvalitetno živjeti bez takve podrške, bez razvoja na području konzerviranja život bi bio komplikovaniji. Iz iste egide "krv, znoj, suze..." dolazi i podrška za razvoj konzerve. I to direktna. Charles Louis Napoleon Bonaparte, francuski predsjednik te kasnije samoproglašeni car, za vrijeme čije je vladavine ubrzan ekonomski napredak zemlje, poput svih ostalih iz tog vremena, imao je problema sa čuvanjem namirnica.

Kako imati učinkovitu i situ vojsku koja u složenim bitkama ne trči u grmlje sa spuštenim hlačama, pitanje je koje je morilo mnoge vojskovođe, ne samo Napoleona. Navodno su i Turci kod Sinja i na Kosovu pali zbog bakterijske dizenterije.Napoleon je raspisao nagradu za onoga ko pronađe kako dugo očuvati nepokvarenim namirnice za vojsku. Pariški kuhar Nicholas Appert izmislio je konzerviranje namirnica u staklenke, što je engleskom trgovcu Peteru Durandu dalo ideju da hranu konzervira u limenke.

Važni datumi konzerve
Umjesto 4-5 mjeseci koliko je hrana trajala u staklenkama, ona konzervirana u limenkama mogla je trajati 4-5 godina. Engleski kralj Durandu je 25. aprila 1810. odobrio patent i taj datum se smatra rođendanom konzerve. Dakle, ratovanja, ona vrlo stara, kao i ova današnja pomiču granice mogućeg i ubrzavaju tehnološki razvoj. Osim vojnika, konzerve su razgalile moreplovce i sve svjetske lutalice tadašnjeg doba. Mnoge domaćice dočekale su svoj san - jesti jeftino, a ne kuhati svaki dan i odlaziti u kupovinu hrane.

Konzerve su se u početku teško otvarale, vojnici su ih otvarali doslovno dlijetom i čekićem, čak je to uputstvo doslovno bilo napisano na njihovim etiketama. Englez Robert Yates 1855. patentirao je prvi otvarač za konzerve. Godine 1960. lansiran je lako odstranjivi zatvarač konzervi sa zakačkom što je u jeku ubrzane industrijalizacije i novostvorenih okolnosti za "bržom prehranom" za proizvođače značilo i osvajanje novih tržišnih prostranstava.

Danas, 200 godina otkako je izmišljena, konzerva je u svakom smislu zadržala svoju funkcionalnost, a način života na našem planetu govori da će stvarnost bez nje još dugo biti nezamisliva.