Vatreni crv se namnožio u Jadranu: Pogledajte kako su pojeli ribu u plićaku na Korčuli

Na Facebook stranici "Živi svijet Jadranskog mora" osvanula je serija slika koja pokazuje vatrene crvne kako jedu cipla.

"Vatreni crv se namnožio... Ne mogu vjerovat', koliko ih ima u plićaku (Korčula, Prižba).

Gostili su se ciplom... slike prvi dan, četvrti dan (samo kost i koža)", piše na Facebooku.

Trending

Ukrajina nastavlja uništavati vitalnu infrastrukturu u Rusiji: Pripreme za dugu odbranu teritorija?

Kako smo već pisali, vatreni crv (Hermodice carunculata) je vrsta mnogočetinaša iz porodice Amphinomidae. U Jadranu je vatreni crv autohtona vrsta, no u posljednje vrijeme ima ga sve više u sjevernim krajevima, osobito ljeti.

Prvi ga je otkrio pruski prirodoslovac Peter Simon Pallas 1766. godine na području Karipskog mora. Rasprostranjen je na području Atlantskog oceana te u Crvenom i Sredozemnom moru. Termofilna je vrsta, što znači da voli toplije vode. Crveno-bijele je boje, a može narasti do 70 centimetara i doživjeti devet godina starosti. Po prehrani je predator i strvinar koji se hrani velikim brojem morskih vrsta, od morskih zvjezdača do riba. 

Čekinje su vrlo tanke i čvrste poput iglica, a na sebi nose otrov. Njihovi vrhovi mogu se zabiti u tijelo kupača ili životinje i popucati. Otrov na njima može izazvati jaku iritaciju, crvenilo i dugotrajan svrbež zbog čega je dobio naziv vatreni crv. U osjetljivijih ljudi može čak nastati kratkotrajna paraliza dijela tijela.

Ante Žunec s Fakulteta prirodnih znanosti u Puli, magistar ekologije i zaštite prirode, ranije je za Index.hr izjavio da je zabilježeno da se vatreni crvi znaju hraniti ribama ulovljenim u ribarske mreže zbog čega uzrokuju ekonomsku štetu.

"Uglavnom naseljavaju kamenita područja gornjeg infralitorala do 20 metara dubine, a u toplijim morima javljaju se do dubina od 300 metara. Iako se smatraju autohtonom mediteranskom vrstom, imaju invazivni potencijal, odnosno mogu negativno utjecati na autohtonu bentosku makrofaunu zbog svoje otpornosti na prirodne i antropogene stresore što im omogućava povećanje brojnosti u različitim ekološkim uvjetima. Također, ova vrsta ima malo prirodnih neprijatelja", kaže Žunec.

Pulski naučnik tumači da zbog termofilnog karaktera, odnosno zbog sklonosti toplijim vodama, vatreni crvi u posljednje vrijeme postaju sve brojniji na području sjevernog Mediterana, uključujući i sjeverni Jadran, osobito u ljetnim mjesecima. Zadnjih desetak godina oni su se iz južnog Jadrana proširili na srednji i sjeverni dio.

"Ljeti se javljaju u plitkim vodama i mogu biti potencijalno opasni za kupače. Naime, ova vrsta na svojim kolutićima ima snopove četina koje u sebi nose neurotoksin koji u fizičkom kontaktu s kožom može dovesti do boli, oticanja, pečenja, crvenila i svraba. U plićaku često stradaju kupači ili ribari dok čiste ribarski alat. Isto tako mogu stradati i ronioci koji diraju ili se naslone na vatrenog crva prilikom ronjenja.

Ukoliko dođe do slučajnog uboda, mjesto je potrebno očistiti alkoholom, a ukoliko su u koži zaostale četine, potrebno ih je izvaditi pomoću ljepljive trake ili selotejpa. U slučaju jače ili alergijske reakcije najbolje se obratiti ljekaru. Unatoč tome, ove vrste se ne treba bojati - lako ju je uočiti zbog njene intenzivno crvene boje i najbolje ju je jednostavno zaobići", poručio je Žunec.