Tajne, strahovi i legende o stvorenjima koje vijekovima plaše čovječanstvo

Malo je životinja izazivalo toliki strah i nelagodu kod ljudi kao zmija. Još mnogo prije poznate biblijske priče o protjerivanju iz raja, ovo stvorenje imalo je lošu reputaciju i budilo jeza kod čovjeka.

Stari seljaci često nisu ni spominjali riječ "zmija", nego su govorili "kamenica", "nespomenica" i slično, izbjegavajući čak i da je vide u blizini kuće ili njive. Smatralo se lošim znakom i kad bi joj ugledali rep negdje u šumi ili kamenjaru.

Nije da strah nije imao osnova - neke vrste su otrovne, a ugriz pojedinih može biti smrtonosan. Od oko 3.600 poznatih vrsta, većina nije otrovna, ali seljak ih nikada nije volio niti pravio razliku. Vjerovalo se i da su zmije u stvarnosti mnogo veće nego što izgledaju, te da bi čovjek izgubio svijest kada bi ih vidio u njihovom "pravom" obliku.

Trending

Novi detalji pucnjave u Sarajevu: Almer Inajetović zadobio povrede opasne po život

Riđovka (Vipera berus) i poskok (Vipera ammodytes), otrovnice koje žive i na području Balkana, u narodu su uvijek bile predmet najstrašnijih priča, piše agroklub.com.

Košuljica na cijeni

Zmije su gmizavci iz reda Ophidia (ili Serpentes). Umjesto nogu, imaju snažne mišiće kojima pokreću izduženo tijelo. Za razliku od svojih gušterskih predaka, vilice im imaju dodatne zglobove, što im omogućava gutanje plijena većeg od njihove glave. Nemaju očne kapke ni vidljive vanjske uši, ali im je čulo mirisa izuzetno razvijeno.

Najveći pronađeni fosil zmije, Titanoboa cerrejonensis, bio je dug 12 metara. Ipak, narodna mašta – a ponekad i književna djela – govore o zmijama dugim stotinama metara, koje su ušle u epove, bajke i legende širom svijeta.

Zmije nastanjuju gotovo sve krajeve svijeta, osim polova i pojedinih otoka – poput Irske, Islanda, Grenlanda, Havaja i Novog Zelanda. Sve su mesožderi i sve povremeno mijenjaju kožu, skidajući stari sloj ljuski u jednom komadu. Ova pojava, koju su seljaci često viđali, doprinijela je vjerovanju da su zmije besmrtne ili da žive izuzetno dugo.

Skinuta zmijska koža, takozvana "košuljica", nekada je bila vrlo cijenjena kao amajlija, posebno za jedino muško dijete u porodici. U narodnim vjerovanjima zmija zna sve tajne, razumije sve jezike, i ljudske i životinjske, te ima značajnu ulogu u bajkama i predanjima.

Prava slika zmija

U stvarnosti, zmije rijetko napadaju ljude. Ugrizi se uglavnom dešavaju kad čovjek slučajno nagazi na zmiju skrivenu u travi ili žbunju - što je u prošlosti bilo češće jer su seljaci ljeti hodali bosi. Narodni načini "liječenja" ugriza često su bili pogrešni i opasni, te su nerijetko završavali smrtnim ishodom. Oni koji su znali pravilno pružiti prvu pomoć - isisati otrov i dezinfikovati ranu - ponekad su bili proglašavani vješcima ili vješticama.

Danas postoji protuotrov, a šanse za preživljavanje su velike ako se povrijeđeni brzo prebaci u zdravstvenu ustanovu. Međutim, nekadašnje stanovništvo nije imalo pristup takvoj pomoći, pa su zmije ostale simbol straha i opasnosti u narodnoj predaji.