Jedenje sa drugim ljudima je ugodno, ali da li utječe pozitivno ili negativno na nas?

Ljudi diljem svijeta su različiti i to je tačno, ali čvor na kojem se sve civilizacije i kulture pronalaze je da - svi volimo jesti zajedno.

Obroci sa prijateljima, večere, praznična druženja na kojima redovno pretjerujemo – jedenje zajedničkih obroka je toliko uobičajeno da se rijetko spominje njegova važnost, osim kada ideja da se to ne dešava dovoljno uživa popularnost u društvenoj temi.

Panika zbog opadanja navike porodičnih večera, na primjer, redovno prolazi kroz medijske naslove.

Trending

Obišli smo Baščaršiju, Ilidžu i Vogošću i ostali iznenađeni cijenama ćevapa: 'Sutra sam na dijeti'

Postoje neki dokazi da takva zabrinutost nije moderan trend i da može biti stara najmanje 100 godina. Zajedničko jedenje, sve ovo sugerira, nije samo uobičajeno, već je nekako moćno.

Ali zašto?

Dijeljenje hrane kao ponašanje vjerovatno će se vratiti prije nastanka naše vrste, jer čimpanze i bonoboi, dva naša najbliža srodnika primata, također dijele hranu sa svojim društvenim grupama , primijetili su biolozi. Ali davanje hrane najbližima nije isto što i zajednički obrok, ističe sociolog Nicklas Neuman sa Univerziteta Upsala u Švedskoj, piše BBC. 

Niko nije siguran kada su ljudi ili ljudski preci prvi put naučili da kuhaju – procjene se veoma razlikuju, a najstariji predloženi datum je bio prije 1,8 miliona godina – ali kada se neko potrudio da lovi ili skupi hranu, založi vatru, a zatim kuhanje preko toga, to implicira da su možda imali društvenu grupu koja će im pomoći u mnogim fazama ovog procesa.

A kada svi sjednete oko vatre, toplog, svijetlog svjetionika u tami, možda ćete kasnije ostati budni, spekuliše Robin Dunbar, biološki antropolog sa Univerziteta Oksford u Velikoj Britaniji. Ti dodatni sati u danu možda su bili zlatna prilika za društveno povezivanje zbog hrane.
 
Bez obzira na detalje njegovog porijekla, zajedničko jedenje jelo je povezano sa boljim blagostanjem, otkrio je Dunbar u studiji iz 2017. godine koja je pitala ljude koji žive u Velikoj Britaniji koliko često jedu obroke s drugima.

Jedenje s drugima češće je povezano sa većim zadovoljstvom u životu i s više prijatelja na koje se možete osloniti za podršku. Dunbar je izvršio statističku analizu koja je sugerirala da su obroci uzrokovali društvene efekte, a ne njihov rezultat.

"Hrana pokreće endorfinski sistem mozga, glavni farmakološki temelj vezanih odnosa kod primata i ljudi", kaže Dunbar. "Zajedno jedenje u grupi pojačava efekat endorfina na isti način na koji to čini zajedničko trčanje. To je zato što sinhronizovana aktivnost povećava proizvodnju endorfina za faktor dva."
 
"Ako ih pitate, ljudi će reći da uživaju u zajedničkim obrocima sa prijateljima i voljenima. Ali takođe može biti užasno iskustvo jesti zajedno sa voljenim osobama", kaže Neuman. "To je i mjesto za kontrolu i dominaciju." Obroci u kojima neko drugi redovno kritikuje vaše odluke ili vašu težinu jedva da pomažu dobrobiti.

Zaista, u jednom od Neumanovih tekućih istraživačkih projekata, o stavovima o zajedničkim obrocima  među starijima u Švedskoj, otkrio je nešto što bi moglo biti iznenađujuće.

"Namjerno ih pitamo da li im smeta što jedu sami. Većina ih ne mari", kaže on. Vole da jedu sa drugima, ali, barem u ovoj grupi ispitanika, ne osjećaju gubitak tako snažno kao što biste očekivali.

Možda to ima veze s tim da li već pate od usamljenosti, nagađa: ako je to slučaj, onda bi usamljeni obrok mogao pojačati nečiju nelagodu.

"Ali ako ste osoba koja često jede sa drugima, onda bi vjerovatno, s vremena na vrijeme", kaže Neuman, "bilo lijepo da sjedite sami i čitate".