Presađivanje srca: Pola stoljeća otkako je južnoafrički hirurg zadivio svijet

Priča o prvom presađivanju ljudskog srca u historiji počela je naletom automobila na 25-godišnju bankarsku službenicu Denise Darvall dok je prelazila saobraćajnu ulicu u Cape Townu.  

Nakon ove nesreće, brzo je postalo jasno da je nastupila moždana smrt, ali njezino srce još je kucalo. 

Louisu Washkanskom (53) nedugo prije je rečeno kako mu je ostalo još nekoliko sedmica života zbog teške bolesti srca. Bez oklijevanja je prihvatio tada jedva zamisliv prijedlog doktora Barnarda - transplantaciju srca. 

U to su se vrijeme uspješno presađivali bubrezi i jetra, ali presaditi srce, samu srž života, dotad se nitko nije usudio. 

Otac stradale Denise Darvall brzo je dao svoj pristanak. 

Čovjek sa zlatnim rukama

Operacija je počela u ranim satima 3. decembra 1967. Srce Denise Darvall je izvađeno i stavljeno u posebnu ohlađenu otopinu za transfer u operacijsku dvoranu u kojoj se dvadesetak liječnika, sestara i tehničara okupilo oko Louisa. 

"Kada je napravljena posljednja anastomoza (povezivanje struktura), nastupio je trenutak istine", kazao je jedan od sudionika operacije, tada mladi stažist. 

"Anesteziolog je puls odbrojavao naglas: 50, 70, 75 i pola sata kasnije, 100", prisjetio se. 

"Nastupilo je opće oduševljenje. Iznenada, profesor Barnard skinuo je rukavice i zatražio šoljicu čaja", dodao je. 

Washkansky je prvi put progovorio 33 sata nakon operacije i kazao da se osjeća dobro. "Dao sam vam novo srce", rekao mu je Barnard. 

U međuvremenu se vijest proširila svijetom: "Transplantacija srca, prva u svijetu, uspješno je danas izvedena u bolnici Groote Schuur u Cape Townu".

Bilo je to potpuno iznenađenje za naučnu zajednicu jer su svi očekivali da će prva transplantacija srca, kada je bude, biti izvršena u SAD-u. 

Sa širokim osmijehom, dobrim izgledom i zlatnim rukama, Barnard, 45-godišnji južnoafrički hirurg, postao je medijska zvijezda. 

"U subotu sam bio slabo poznati hirurg u Južnoj Africi. U ponedjeljak sam bio vođa svijeta", kazao je u intervjuu u povodu 30. godišnjice svoga poduhvata. 

Muškarac sa srcem djevojke

Većina je bila oduševljena, ali bilo je i onih koji su mu slali zastrašujuća pisma, nazivajući ga mesarom i lešinarom, kaže medicinska sestra Dene Friedmann, danas u kasnim sedamdesetim godinama, koja je bila dio operacijskog tima. 

Drugi su ga pitali ko mu je dopustio da se igra Boga, jer se u to doba srce nije smatralo samo organom i bilo je mnogo etičkih pitanja, objašnjava Friedmann. 

Pošto je u Južnoj Africi tada vladao aparthejd, zahvat je imao i političku dimenziju. Transplantacija je, naime, mogla biti obavljena i nekoliko sedmica prije, ali je Barnard inzistirao da donator bude bijelac. 

"Nismo htjeli da nas optužuju da crncima vadimo srca kako bi ih stavljali u bijelce", kazala je Friedmann. 

Četiri dana nakon zahvata Louis Washkansky dao je prvi intervju iz bolničkog kreveta. Mikrofon je bio steriliziran, a novinar je stajao na vratima sobe da ne zarazi pacijenta. 

U medijima su ga zvali "muškarcem sa srcem djevojke". 

Umro je 18 dana kasnije, ali ne od srca. Kobna je bila upala pluća s kojom oslabljeniimunitet nije mogao izaći na kraj. 

Danas transplantacije srca, iako su i dalje visokorizične operacije, više nema na naslovnicama. 

U svijetu se godišnje presadi oko 3500 srca. Oko 88 posto pacijenata preživi prvu godinu nakon operacije, 75 posto ih preživi pet godina, a 56 posto deset godina.