Platili 43 hiljade KM i klonirali mačku koja je s njima bila 19 godina: "Iste su"

Bryan i Ashler Bullerdick iz Sjeverne Karoline (SAD) platili su 25 hiljada dolara (više od 43 hiljade KM) kako bi klonirali svoju mačku, ljubimicu, koja je s njima provela 19 godina.

Iako su se nadali da će klonirana maca upoznati Cinnabun, kako se zvala maca koju su klonirali, nažalost, to se nije desilo, jer je starija mačka preminula prije nego što je klonirana blizanka stigla. 

Začuđujuće, nova Cinnabun spava na istim mjestima na kojima je spavala i "originalna", a to su vrh Ashleynog jastuka i određena barska stolica u kuhinji. Ovo su mjesta na koje ne idu njihove druge mačke... 

Par tvrdi da nije razmišljao o troškovima postupka: "O novcu nismo ni razmišljali. Ovo je bila posebna mačka koja je s nama od našeg vjenčanja, naša djeca su odrasla s njom, bila je važan dio naše obitelji. Ako postoji šansa da ponovo bude s nama - morali smo probati", govori Bryan (43), koji je vlasnik kompanije u avioindustriji. 

Kažu da ne žale i da bi sve opet uradili. Cinnabun je bila s njima od njihovih prvih dana braka, kada su je spasili sa ulice. U isto vrijeme, nabavili su i drugu mačku Ginger, koja je preminula nakon sedam godina. Ali, uspjeli su naći njene pretke, koji su još bili živi, pa su uzeli još jedno mače iz "iste loze". No, shvatili su da ne mogu pronaći mačke koje su u rodu sa Cinnabun, pa su je odlučili klonirati. 

Inspirirala ih je muzička legenda Barbra Streisand, koja je klonirala svog psa Sammieja.

Odlučili su se za kompaniju iz Teksasa koja već 17 godina klonira konje i stoku, a posljednje tri i  pol godine pse i mačke. Kloniranje psa košta 50 hiljada dolara (više od 86 hiljada KM), a kloniranje mačke sada je 35 hiljada dolara (oko 60 hiljada KM) - navodno zbog poskupljenja troškova. Razlika u cijeni, pak, je zato što psi imaju nagon za parenje jednom ili dvaput godišnje, dok se kod mačaka to dešava češće. 

Kako bi se klonirao ljubimac, potrebna su najmanje dva uzorka kože (sa stomaka ili sa šape) kako bi se prikupila DNK. Uzorci se smrzavaju i šalju u laboratoriju, gdje se stavljaju u inkubator i ćelije počinju rasti. Za dvije do četiri sedmice, stvore se milioni ćelija koje se prikupljaju i zamrzavaju u spremnike s tečnim nitrogenom.

"U ovakvom stanju mogu opstati zauvijek. Imamo ćelije stare 17 godina koje su i dalje pohranjene", tvrde iz ove kompanije, te priznaju da većina njihovih klijenata zasad samo pohranjuje ćelije jer je proces kloniranja i dalje jako skup. Pohranjivanje ćelija s druge strane košta 1600 dolara (2700 KM), uz godišnji trošak pohrane od 150 dolara (258 KM).

U sljedećem koraku procesa kloniranja, uzima se jaje od životinje donora - nukleus se uklanja kako ne bi bilo nikakvog DNK i tu se ubacuje jedan od milion pohranjenih ćelija. Kako objašnjavaju, u biti "prevare" jaje da misli da je oplođeno. Embrij se ubacuje u životinju surogat, koja rađa potomke identičnoj originalnoj životinji.