Planina smrti: Kako je Everest postao klopka za planinare

Chatur Tamang bio je na svom putu prema vrhu svijeta, kada je zapeo u saobraćajnoj gužvi. Ispred njega bilo je više od 100 ljudi koji su se stisnuli zajedno na uskom rubu koji vodi prema vrhu. Visina je to poznata i kao "zona smrti" na kojoj ljudsko tijelo ima problema s funkcioniranjem.

Oni koji su se spuštali sa vrha mimoilazili su se sa onima koji su se na njega penjali, tj. molili su ih da im se pomaknu s puta budući da su ostajali bez kisika, prenosi Express.hr.

"To me prepalo jako", rekao je 45-godišnji Tamang, penjač iz Rusije. Strahuje da bi sljedeće godine, ako se ništa ne promijeni, situacija mogla biti još i gora, s potencijalno i smrtonosnim posljedicama.

Najmanje 11 ljudi preminulo je penjući se na najvišu planinu na svijetu, pa je tako ova sezona postala najsmrtonosnija u posljednje četiri godine. Ove godine toj gužvi čini se doprinijelo je lijepo vrijeme, kratak period lijepog vremena, zbog kojeg je produljeno vrijeme kojeg penjači provode na tim smrtonosnim visinama, piše The Washington Post.

Sada vlasti u Nepalu razmišljaju o promjeni načina na koji se može pristupiti Everestu. Neki stručnjaci kažu kako bi trebali produžiti penjačku sezonu u maju ili implementirati posebne zahtjeve za penjače, veliki broj kojih ima manjak iskustva, i privlače ih kompanije koje im u pola cijene nude te ekspedicije.

Dokazani penjač Nirmal Purja pokušava osvojiti 14 vrhova tokom sedam mjeseci, spuštao se sa Everesta kada je primijetio taj sada već svjetski poznati prizor iza sebe. Bilo je jako hladno, i vladala je velika gužva.

"Vidio sam gužvu, ali ne toliko veliku", rekao je Purja koji se na Everest popeo četiri puta.

On je jedan od onih koji vjeruje da je potrebno produžiti penjačku sezonu na Everestu kako bi se protegnulo to vrijeme kada se penjači pokušavaju popeti na vrh.

Nepal je ove godine izdao rekordnu 381 dozvolu za penjanje na planinu, a gotovo dvostruko više ljudi bilo je na planini, jer ta brojka ne uključuje vodiče. Zbog te gužve nekim je penjačima trebalo puno više vremena da bi stigli do vrha, a među njima bio je i Nihal Bhagwan, 27-godišnjak iz Indije koji je umro od dehidracije, iscrpljenosti i bolesti velike visine.

Bhagwan je proveo dva dana na kontrolnim tačkama tokom svog penjanja, iako je trebao provesti po jedan dan na svakom. Zbog ekstremne iscrpljenosti bio je slab dok se penjao na vrh, a još slabiji kada se spuštao. Ostali koji su umrli penjući se sa strane Nepala bili su po dvoje Indijaca, Britanaca, Iraca i Amerikanaca. Dvojica su još umrla dok se se pokušavali popeti sa strane Tibeta.