Paprene cijene u dubrovačkom restoranu Edina Džeke: Jesu li opravdane ili ne?

Ponuda restorana u Dubrovniku mnoge će možda ponajprije asocirati na ribu i morske plodove, ali ako ste ljubitelj dobrog mesa, onda bi se restoran Ezza svakako trebao naći na vašem popisu. Radi se o restoranu koji je otvoren prije tek tri godine, a već je stekao reputaciju kao obvezno mjesto za sve mesne entuzijaste.

Bacili smo oko i na Tripadvisor, prema kojem je ovo restoran broj 1 u Dubrovniku, prema mišljenju korisnika, piše novikarka Jutarnjeg lista.

Ezza je svojevrsni steak & cocktail bar, a kunu se u vrhunske komade mesa koji dolaze iz Argentine, Škotske, Australije i Japana, uz posebnu ponudu wagyu govedine. No, Ezza ipak nije isključivo mesni restoran pa se ovdje osim mesa, mogu probati i odresci od tune, u raznim kombinacijama.

Trending

Poznato ko će pjevati na dočeku Nove godine u Banjoj Luci

Vlasnik restorana je poznati nogometaš iz Bosne i Hercegovine Edin Džeko, koji Dubrovnik opisuje kao svoj drugi dom. Restoran se smjestio na prekrasnoj lokaciji, u blizini Vrata od Ploča, jednim od povijesnih gradskih vrata koja su ulaz i izlaz iz dubrovačke historijske jezgre. Terasa je smještena točno iznad veličanstvenih dubrovačkih zidina s jedne strane, a pogled puca na staru gradsku luku i otok Lokrum s druge strane.

Sretni smo što je restoran izvan zidina, ne samo zbog magičnog pogleda, nego i zbog toga što ovdje ima više zraka nego u samoj povijesnoj jezgri, i sasvim ugodno puše. Stižemo na našu rezervaciju baš u vrijeme zalaska sunca, i sve je nekako obavijeno toplim, zlaćanim nijansama. Jako se veselimo probati hranu ovdje, jer se sve čini na vrlo visokom nivou, a atmosfera je ipak ugodna i opuštena. Jako volimo i goveđe i odreske od tune, tako da smo s nestrpljenjem dočekali ovu večer.

Posluživao nas je vrlo mlad, ali iznimno stručan i ljubazan konobar. Za početak smo samo naručili koktele i odlučili dobro promisliti što ćemo jesti, kako bismo što više stvari mogli kušati. Popili smo klasični Limoncello Spritz (15 €) i signature koktel Libertas (26 €) koji se sastoji od hrvatskog gina, likera od lavande i šipka te pjenušca. Oba su koktela bila odlična.

Za predjelo smo odlučili podijeliti tri jela prema preporuci konobara; tataki tunjevinu (25 €), tartar od tune (18 €) i buffalo burratu s chutneyjem od paradajza (18 €).

Buffalo burrata je bila servirana s džemom od paradajza i uljem od bosiljka te prepečenim listom bosiljka na vrhu. Naizgled sasvim jednostavno jelo, ali okusi su ovdje vješto izbalansirani i dobro promišljeni. Neutralna, blaga i kremasta burrata i slatko kiseli džem od paradajza izvrsno su se nadopunili. Džem je bio jako gust, kiselost paradajza nije dominirala, ali nije bio ni presladak. Ova kombinacija je bila savršen odabir za početak večere u ljetnim mjesecima te smo bili sretni što smo poslušali konobarovu preporuku za ovo konkretno jelo.

Tataki tunjevina je servirana s avokadom i u umaku od soje. Umak od soje srećom nije bio predominantan, te se mogao osjetiti okus mesa tunjevine, koja je bila jako mekana i sočna. Pasta od avokada dala je ovom jelu potrebnu sočnost te je njen blagi okus dobro nadopunio jake okuse soje i tune.

Tartar od tune serviran je s čipsom od krumpira, parmezanom i kavijarom. Čips je bio serviran na tuni, a preko njega je bio nariban parmezan. Sve je to zajedno pomalo neobično izgledalo, ali kad smo probali, ostali smo bez riječi. Okus je bio uistinu fantastičan. Tuna je bila iznimno ukusna i više nam se svidjela sirova nego u tataki verziji jer je njezin sočni, bogati okus više došao do izražaja. Čips joj je dao potrebnu hrskavost, a parmezan blagu pikantnost. Ovaj tuna tartar je bio jedan od boljih koji smo jeli te ga preporučujemo kao predjelo u Ezzi. U ovom se jelu itekako vidi da je neko pomno promislio o svakom sastojku i onome što bi taj sastojak trebao donijeti jelu.

Uz predjelo je serviran jako ukusan domaći kruh, maslac prezentiran u obliku cvijeta i krupna sol, što je pridonijelo ukupnom dojmu svih predjela.

Moramo pohvaliti i iznimnu vizualnu prezentaciju svih triju jela.

Za glavno jelo naručili smo juneća prsa (39 €), biftek (44 €) i ribeye odrezak (71 €). Svi komadi mesa dolaze u porciji od 300 g. Konobar nam je za priloge sugerirao kremu od krumpira s jogurtom i hrenom (10 €), svježu sezonsku salatu (10 €) i paradajz sa žara s harrisom (8 €).

Jako smo bili uzbuđeni oko glavnog jela, a najviše su nas zanimala juneća prsa, budući da su, kako nam je objasnio konobar, pripremana čak 12 sati u Josper roštilju. Meso se raspadalo, kako bi se i očekivalo nakon duge pripreme, ali ipak je istovremeno pomalo bilo suho. Okus je bio u redu, ali nije se ničim posebno isticao, podsjećao je na nešto između pašticade i pečenog mesa. U umaku od papra i ulja od bosiljka papar je malo previše dominirao pa je možda ugasio ostale okuse. Sve u svemu, jelo je bilo korektno, ali smo ipak očekivali više.

Biftek i ribeye naručili smo rare, i takvi su i došli. Oba su odreska bila vrhunska – dimljena taman koliko trebaju biti, sočni, dovoljno slani i vrlo, vrlo ukusni. Oba komada mesa poslužena su s limunom koji je kratko zapečen na roštilju i dobro je odgovarao uz meso. Meso je u Ezzi doista visoke kvalitete, izvrsnog, punog okusa i svakako ga možemo preporučiti. Ribeye je bio za nijansu bolji od bifteka, naravno zbog sočnosti i slasti koju mu donosi intramuskularna masnoća u tomkomadu mesa.

Ono što nas je pomalo razočaralo bili su prilozi. Jasno nam je da je u ovom restoranu naglasak na odrescima, ali čini nam se da bi prilozima trebali posvetiti malo više pažnje.

Sezonska salata sastojala se od zelene salate, radiča, cherry paradajza, rotkvice i mrkve te je bila korektnog okusa, svi sastojci su bili svježi i izbalansirani, ali se ničim nije posebno istaknula. Dobro je odgovarala uz meso, ali u restoranu ovog nivoa nadali smo se malo uzbudljivijem okusu u salati.

Krema od krompira s jogurtom i hrenom bila je kremasta, gusta i ukusna. Okus je bio lagan i blago pikantan te je dobro odgovarao steakovima.

Najviše nas je razočarao paradajz sa žara s harissom. Ovo jelo je konobar dosta nahvalio, a nas okus nije pretjerano oduševio. Paradajz je pečen na roštilju u komadu i servirana s pikantnim umakom od harisse, orijentalne mješavine začina (čili, kajenska paprika, češnjak, kumin i sol).

Harissa je definitivno podigla okus paradajza i mislimo da je ideja zanimljiva, ali sama izvedba nije briljirala. Okus je bio tek blago pikantan, ali inače ništa više od uobičajenog okusa paradajza, i smatramo da se mogao dovesti na malo višu razinu.

Sve u svemu, prilozi su nam se činili pomalo dosadni i nedovoljno razrađeni. Uz vrhunsko meso zaista ni ne treba komplicirati s prilozima, ali ipak bi se moglo malo više zaigrati s njima.

Za desert smo naručili karamel od soje sa sladoledom (17 €), sladoled od višanja s bademima (18 €) i čokoladni terrine od svježeg sira (16 €).

Čokoladni terrine od svježeg sira s prženim keksima od maslaca poslužen je sa sladoledom i malinama, i premda je prezentacijski jako lijepo izgledao, okus je bio osrednji. Čokolada je bila pomalo gorka, keks od maslaca bio je ukusan, ali sve zajedno je bilo previše gorko. Ne volimo kad je desert previše sladak, ali ovome je nedostajalo malo šećera. Ni sladoled od maline nije baš pomogao sa slatkoćom.

Sladoled od višanja je poslužen s pjenom od amaretta, granitom od višanja i slanim prženim bademima. Ne znamo što se dogodilo s ovim desertom, ali bio je sasvim prosječan. Činilo se kao da se pjena od amaretta prebrzo otopila na vrućini pa da zbog toga sam desert možda nije funkcionirao. Sladoled od višanja bio je prosječan, a bademi su više podsjećali na kikiriki, iako su oni najviše dali okus ovom desertu. Sve drugo je bilo pomalo preblago.

Desert pod imenom Tokyo 9 je bio kao iz nekog drugog svemira. Radi se o karamelu od soje s mliječnim sladoledom, meringom od wasabija s yuzuom i lješnjacima. Konobar nam je objasnio da se desert jede tako da se meringa od wasabija smrvi i sve se pomiješa zajedno, što je on učinio pred nama. Kad je to učinio, probali smo desert i ostali iznenađeni s obzirom na prosječan okus prethodna dva. Okus ovog deserta ipak je bio iznadprosječan. Bio je dovoljno sladak, a istovremeno i pikantan, orašast i hrskav. Bio je prava eksplozija okusa u ustima i jako nam se svidio. Nije nam jasno kako je tolika razlika između ova tri deserta, ali svakako preporučujemo Tokyo 9 jer je to bio jedan od najboljih deserata koje smo jeli.

Budući da se Ezza primarno etablirao kao vrhunski mesni restoran, moramo pohvaliti mesna jela i svakako mislimo da bi se trebala naći na popisu svakog istinskog ljubitelja steakova. No, smatramo da se na nekim jelima apsolutno može i mora poraditi, a posebice na prilozima i desertu. Cijene su visoke i samim time očekujemo vrhunsku izvedbu, koja nije bila prisutna u svim jelima. Iako nije sve bilo savršeno, generalno je Ezza ispunio naša očekivanja (posebice kod odrezaka) i preporučili bismo ga svima koji žele fine dining iskustvo s naglaskom na odreske. Uz poneku hrabriju ideju i sitne preinake nekih jela, Ezza je na dobrom putu da postane iznimno gastronomsko iskustvo.

Pohvalit ćemo i odličnu uslugu i visok nivo organizacije svih djelatnika u Ezzi te prekrasan, romantičan ambijent s pogledom na zapanjujuće dubrovačke zidine – pogled koji ne može dosaditi.