Otkriće u Poljskoj probudilo znatiželju kod istraživača, ali i nemirne duhove prošlosti

U jednom tajnom prostoru vodoinstalateri su 2022. godine u Wałbrzychu otkrili skrivenu imovinu nekadašnjih njemačkih stanovnika.

Sada bi to "blago" trebalo biti izloženo u novom muzeju. Grad time otkriva svoju baštinu, piše Deutsche Welle.

Sve je počelo sa puknućem cijevi. Vodoinstalateri su probili zid podruma kuće u ulici Kuracyjna u poljskom Wałbrzychu i naišli na dotad nepoznatu prostoriju. U njoj se nalazilo nekoliko desetina sanduka, košara i vreća sa predmetima koje su ondje sakrili nekadašnji njemački stanovnici – u vrijeme kada se Wałbrzych još zvao Waldenburg, a današnja ulica Kuracyjna nosila naziv Am Bradeschacht. Skrovište je ostalo neotkriveno oko 77 godina – od kraja Drugog svjetskog rata do slučajnog otkrića u novembru 2022. godine.

Trending

Skupština KS: Priznanja dobili Edin Džeko, Halid Bešlić, Avdo Palić, Ramiz Nukić,Majke Srebrenice...

Otkriće je izazvalo veliko zanimanje. Gradska uprava tada je na konferenciji za novinare predstavila oko 2.000 pronađenih predmeta. Na dugim stolovima bili su izloženi porculanski servisi – kao da su upravo izvađeni iz ormara. Uz njih nakit, lični predmeti, fotografije i pisma – stvari svakodnevice, zamrznute u vremenu. Ubrzo se počelo govoriti o "blagu iz Wałbrzycha".

"Oni koji su ovdje bili prije nas"

Prema poljskom zakonu, pronađeni predmeti prešli su u vlasništvo države. Ipak, ne bi trebali završiti u skladištu, nego postati dio stalnog postava muzeja Tygiel (Talionica). Gradski muzej trenutno je još u izgradnji, a otvorenje je planirano za novembar 2026. godine.

08.03.26. 10:14

Raste strah od Trećeg svjetskog rata: Članica NATO-a izdala jezivo upozorenje

Muzej bi prije svega trebao prikazati poslijeratnu historiju grada i njegovih stanovnika. Kao "Waldenburg" ovaj je grad u Šleskoj isprva bio dio Njemačkog Reicha. Nakon završetka Drugog svjetskog rata pobjedničke sile dogovorile su novo iscrtavanje granica. Sovjetski Savez anektirao je dio istočne Poljske, dok su Šleska i druga njemačka područja istočno od linije Odra–Nisa pripala Poljskoj.

Od "Waldenburga" nastao je "Wałbrzych". Umjesto protjeranih Nijemaca u grad su se doselili poljski prognanici iz bivših istočnih područja Poljske, doseljenici iz Velikopoljske, rudari iz Francuske, Židovi, a kasnije i Grci. Istodobno su u Wałbrzychu i dalje živjele hiljade Nijemaca. Bili su prijeko potrebni u rudnicima i fabrikama pa im je djelomično čak bio zabranjen odlazak. Tek 1950-ih mnogi su napustili grad.

"Ne možemo govoriti o današnjem Wałbrzychu, a da ne uzmemo u obzir one koji su ovdje živjeli prije", kaže Wioletta Wrona Gaj, glavna koordinatorica muzeja Tygiel i direktorica Muzeja industrije i tehnike u Wałbrzychu. Ne radi se o isticanju njemačke prošlosti, nego o prikazu materijalne i kulturne baštine. "Ovo nije bio prazan prostor, nije bilo polje na kojem je sve nastalo od nule", rekla je za DW.

Historijski kontekst Drugog svjetskog rata, kao i posljedični bijeg i protjerivanje, trebali bi imati centralno mjesto u muzeju. "Ne želimo ovu historiju potisnuti, nego je ispričati iz ljudske perspektive", kaže Marek Arcimowicz, fotograf i arhitekt koji je osmislio novi muzej.

U potrazi za tragovima

Nalaz iz ulice Kuracyjna trebao bi biti važna okosnica izložbe. No kada su tačno i pod kojim okolnostima predmeti sakriveni? Je li to bilo još tokom rata, kada se približavala Crvena armija – ili tek neposredno prije protjerivanja Nijemaca iz Šleske nakon rata? I ko su bili njihovi vlasnici?

07.02.26. 09:15

Poljska zatvorila dva aerodroma blizu Ukrajine: Vojska preuzela zračni prostor

Za sada kustosi raspolažu tek fragmentarnim informacijama i pretpostavkama. Čini se da je riječ o imućnijim obiteljima – na to upućuju nakit, porculan i lični predmeti poput fotografija i dnevnika. Po pronađenim crtežima zgrada i gradilišta može se zaključiti da je ondje možda živio građevinski poduzetnik ili arhitekt.

Neki sanduci nosili su oznake poput "Emma Kade", "Rausch", "Seidel", dok su neki imali samo inicijale. U arhivima se može pronaći trag obitelji Kade. Paul Kade poginuo je kao vojnik Wehrmachta 17. aprila 1944. u rumunskom Galațiju. Na rubu smrtovnice stoji napisano rukom: "Emma Kade, Ibbenbüren, 22.7.57"

Zajednička baština

"Njemačka baština" ne budi znatiželju samo u Wałbrzychu. U mnogim gradovima na nekadašnjim istočnim područjima bivšeg Njemačkog Reicha, u Poljskoj nazvanima "ponovno stečena područja", otkriveni su njemački natpisi i drugi relikti iz predratnog razdoblja.

"To je dio historije mjesta u kojem živimo", kaže Jacek Drejer, direktor Naučno-kulturnog centra Stara Kopalnia ("Stari rudnik") u Wałbrzychu, te dodaje: "Odrasli smo sa sviješću da se ovdje historija odvijala malo drukčije nego u srednjoj ili istočnoj Poljskoj. U svakodnevnom životu stalno se susrećemo sa njemačkom baštinom, koja je u međuvremenu postala naša zajednička baština."

Za ljude iz drugih dijelova Poljske to je često teško razumjeti. To se također ne uklapa u opće političko ozračje u zemlji, u kojem antinjemačka retorika još uvijek ima određenu ulogu. Kritike narativa o zajedničkoj prošlosti dolaze ponajviše iz desno-konzervativnih krugova: "Taj trend postoji od 1989. godine i obuhvaća cijelo područje ponovno stečenih teritorija. To je narativ današnje liberalne i europske Njemačke", rekao je za DW Maciej Walaszczyk, komentator desno-konzervativnog časopisa Sieci. Riječ je, kako tvrdi, o "svjesnoj strategiji stvaranja novog urbanog identiteta na temelju kosmopolitske kulture, koji je zapravo njemački".

03.02.26. 16:56

Tusk najavio veliku istragu oko Epsteina u Poljskoj: "Sve je više tragova"

"Ovdje je Poljska!"

U decembru prošle godine u Staroj Kopalniji u Wałbrzychu svečano je obilježena 80. godišnjica uključenja zapadnih i sjevernih područja u poljsku državu. Premijer Donald Tusk potvrdio je historijsko pravo Poljske na tu regiju i govorio o baštini prvih poljskih kraljeva, Piastovića. Naglasio je: "Ovdje je Poljska, ovdje je bila Poljska i ovdje će Poljska biti."

Drugačije su zvučale riječi nobelovke za književnost Olge Tokarczuk, koja je snažno povezana sa Wałbrzychom i zapadnim dijelovima Poljske. Govorila je o oblikovanju "jedne vrste novog identiteta", koji je privremeno nazvala "transgresivnim".

Iz "neobične mješavine ljudi koji su prije osamdeset godina hodali ulicama tih gradova" nastalo je društvo Poljakinja i Poljaka te Europljanki i Europljana ujedinjenih strašću, otvoreno društvo – "ljudi koji su ovdje kod kuće". Istovremeno se, naglasila je Tokarczuk, "prošlost naših gradova i sela ne može ignorisati".