Narodna vjerovanja: Šta kad na Đurđevdan pada kiša

Romi danas proslavljaju Đurđevdan, svoj najveći praznik, kojim se slavi dolazak proljeća.

Prema narodnom, običajnom računanju vremena, Đurđevdan je polutar godine: vrijeme se računalo od i do Đurđevdana.

Kuće se kite vrbom i zelenilom. Pletu se vijenci od bilja i lijeskovog pruća koji se bacaju na kućni krov ili zadenu za kapiju i stajska vrata.

Mnogi do ovog proljetnog praznika ne jedu ovčije mleko i janjeće meso, a do Đurđevdana ne spavaju u prirodi. Pored toga, mnogi ne muzu koze i ovce do tog dana i na Đurđevdan prvi put pomuzu svu sitnu stoku i prave sir, čija se prva grudva nosi svešteniku da je blagoslovi.

Ako je na Đurđevdan vedro, vjeruje se, bit će rodna godina. Ako tada i sutradan pada kiša, ljeto će biti sušno. Pada li kiša na treći dan, dakle na dan svetoga Marka, ljeto će biti kišovito.

Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starom kalendaru), čime se obilježava uspomena na Svetog Đorđa. Proslavljaju ga i katolici i pravoslavci 23. aprila, svako po svom kalendaru, kao Dan Svetog Georgija.