Mračna strana rada na luksuznim jahtama: Stvari o kojima se ne priča

Ploviti na superluksuznim jahtama nije nimalo glamurozan posao jer poslugu tretiraju kao savremeno roblje, čak im oduzimaju pasoše.

Ako kojim slučajem njegov šef poželi neku posebnu namirnicu, Dirk Zimmerman, 35-godišnji chef na superjahti, sjeda u helikopter i kreće u potragu ne bi li ugodio bogatašu. Kako sam kaže, mnogo je puta poletio s jahte u potrazi za tikvicama u Omanu, tartufima u Argentini ili pak za rajčicama koje rastu na obližnjem pacifičkom atolu.

"Šokiralo bi vas kad bi znali koliko su novca u stanju potrošiti, ali dvosatni let helikopterom u potrazi za hranom me uvijek razveseli", kaže Zimmerman dok priprema sushi u profesionalno opremljenoj kuhinji 60-metarske jahte 'St David' ukotvljene u Monacu.

Jahta St DavidI dok bogati postaju sve bogatiji - samo prošle godine bilo je 145 novih milijardera - rastu i narudžbe za novim superluksuznim jahtama duljim od 24 metra. Ovog trena gradi ih se više od 500 u brodogradilištima po svijetu.

Neke od njih predviđaju i više od 100 zaposlenika. Ukupno ova grana turizma zapošljava oko 37.000 ljudi, a mladi koji sebe vide u tom poslu školuju se na Southampton Soltent University koji od nedavno nudi i dodatno usavršavanje na Warsash Superyacht Academy. Svakog proljeća deseci mladih Britanaca odlaze na usavršavanje u Antibes na Azurnoj obali, neslužbeno središte za regrutaciju posada, gdje šeću dokovima u potrazi za srećom. Jahta St DavidI dok je to jednima posao iz snova, mnogi znaju da postoji i druga strana medalje. Nesreće, povrede, smrti sastavni su dio ovog posla i rad na jednoj takvoj superjahti može biti opasniji od rada na naftnoj platformi. Samo u posljednjih nekoliko godina trojica mladih članova posade izgubili su život dok su služili svojim superbogatašima.

Nitko nije odgovoran Takve superjahte obično bez prekida plove oko svijeta i samo nakratko pristaju u neku marinu, a razlog je upravo taj da se ne moraju nigdje registrirati i plaćati poreze. Zato i posade ne mogu imati istu pravnu zaštitu kao oni koji rade na kopnu. Porodice se žale da u slučaju nesreće ili smrti, nemaju koga tužiti, a da nikad, baš nikad nisu dobili izraze saučešća, a kamo li pomoći u slučaju pogibije njihovih najmilijih, kao što se nikad nitko od bogatih vlasnika jahti nije pojavio na sprovodu.

Michael Hanlon imao je 22 godine kad je u ožujku 2013. dobio posao iz snova - da bude instruktor vodenih sportova na 62-metarskoj jahti 'Faith' u posjedu kanadskog modnog milijardera Lawrencea Strolla. Ni mjesec dana kasnije i prije no što je zaradio prvu plaću od oko 3.500 dolara, bio je mrtav.

Jahga Faith vratio se mrtav umoran nakon noćnog provoda izvan broda u Antibesu na francuskoj rivijeri. Odradio je dvije smjene turista, radeći dan i noć, a onda je otišao u lokalni bar proslaviti što je prvi put u životu preplovio Atlantik. No, kako se jahta noću zaključava, on je pokušao ući na nju neslužbenim izlazom za slučaj opasnosti. Pao je s gornje palube i udario glavom u mol, te potonuo. Njegovo tijelo pronašli su tek idući dan, piše Express.hr.

Jacob Nichol iz Cornwalla umro je prošle godine kad mu je bilo tek 24. Dvije godine proveo je u bolnici s teškom povredom mozga nakon što je pao sa superjahte 'Kibo' dok ju je čistio kad je bila vezana na doku u Palma de Mallorci. Dvije godine u komi Bio je treći asistent inženjer i kobnog dana je bio vezan sigurnosnim užadima dok je prao jahtu iako to uopće nije bio njegov posao. Pao je i slomio lubanju. Ruski multimilijarder Alexander Mamut, u čijem je posjedu 90-metarska jahta, nije bio tada na brodu. Nakon deset dana u komi u bolnici u Palma de Mallorci, prebačen je u rodni grad i od tada mu je trebala konstantna medicinska skrb i njega.

Godine 2010. Robin Black dobio je poziv od kapetana 15.000.000 funti vrijedne superluksuzne jedrilice 'Burrasca' da bude časnik zadužen za putnike i opremu. Upravo se bio održavao yacht-show u Monacu u poznatoj Port Hercules.

Nastavite čitati ovdje.