Misterija smrti 6 planinara: Mračna priča o usponu na Khamar-Daban koji je završio jezivo

Godine 1993. sedam iskusnih planinara iz Kazahstana u dobi od 15 do 41 godine krenulo je u uspon na Khamar-Daban u istočnim Sibirskim planinama Sayan, pored Bajkalskog jezera. Njih šest nikad se neće vratiti s ovog uspona, a do danas nije tačno razjašnjeno šta im se dogodilo. 

Lyudmila Korovina, 41, bila je stručnjakinja za preživljavanje i iskusni planinarski vodič koja je imala zadatak voditi studente na planinu, a plan je bio da se sretne s kćeri Natalijom i njenom grupom 5. augusta 1993. Lyudmila i njeni učenici krenuli su na uspon 2. augusta.

Tog su dana tri grupe planinara krenule u pohod, uključujući Lyudmilinu i Natalijinu grupu, ali samo su se dvije uspjele vratiti... Natalija je primijetila da se grupa njena majke nije pojavila prema dogovoru - ali su smatrali da kasne i da je sve u redu zbog Lyudmilinog znanja.

Trending

Intervju | Adelisa Saračević, mezzosopranistica: "Lik Grubače je bio motivacija za pripremu opere"

Međutim, pet dana kasnije, 10. augusta, grupa kajakaša na rijeci vidjet će djevojku, prekrivenu krvlju, kako bez riječi zuri u njih u blizini šume. Djevojka je bila Valentina Utochenko, jedina preživjela iz ove grupe, koja je brzo prebačena u lokalnu policijsku stanicu gdje je ispričala šta se desilo šestoro planinara.

Uz Lyudmilu su u grupi bili: Aleksander "Sacha" Krysin, Tatyana Filipenko, Denis Shvachkin, Valentina "Valya" Utochenko, Viktoriya Zalesova i Timur Bapanov. 

Prema njenim riječima, sve je počelo sjajno. Vrijeme je bilo odlično, a grupa je bila dobro raspoložena. Čak su uspjeli doći do vrha dva dana prije plana i odlučili su krenuti u silazak, no tu su stvari postale komplicirane.

Pojavila se neočekivana kiša i temperatura se naglo spustila, te je grupa 4. augusta odlučila prenoćiti u improviziranom kampu. Čim je svanulo, svi su doručkovali osim Valentine i tada je počela noćna mora. Ubrzo nakon što su krenuli nazad, jedan od učesnika grupe - Sacha, iznenada se uhvatio za lice i počeo vrištati. Pao je na tlo grčeći se, a zatim je prestao. Korovina mu je pritrčala pokušavajući ga osvijestiti, no trenutak kasnije, vrisnula je, imajući iste simptome kao Krysin. Zgrčila se i potom srušila na Krysina.

Filipenko, koja je prva stigla do Korovine, sljedeća se srušila, hvatajući se za grlo kao da ne može disati. Otpuzala je do obližnjeg kamena i udarala glavom o njega sve dok se nije onesvijestila. Zalesova i Bapanov su u strahu počeli bježati. Dok su trčali, srušili su se i umrli povraćajući krv i hvatajući se za vrat, trgajući odjeću sa sebe. Valentina i Denis su požurili nazad, ali nedugo nakon toga i on se srušio grčeći se.

Jedina preživjela je otrčala niz planinu, podigla šator ispod drveća i zaspala. Sljedećeg dana vratila se na mjesto smrti svojih prijatelja kako bi uzela zalihe koje su joj bile potrebne. Četiri je dana pratila dalekovode niz planinu u nadi da će je neko pronaći. Pronašla je rijeku i krenula za njom gdje ju je i pronašla grupa ukrajinskih kajakaša.

Dvije sedmice nakon što je spašena, helikopter će otkriti tijela na planini, a evo šta je autopsija pokazala:

Utvrđeno je da su svi mrtvi planinari imali znakove nagnječenja pluća. Obdukcija, obavljena u Ulan-Udeu, zaključila je da su Krysin, Filipenko, Bapanov, Zalesova i Shvachkin umrli od hipotermije, a da je Korovina imala srčani udar. Nedostatak proteina zbog pothranjenosti naveden je također kao faktor koji je pridonio njihovoj smrti.

No, rijetki su oni koji vjeruju u ovu verziju.

Spasioci Valerij Tatarnikov i Vladimir Zinov, koji su bili dio operacije potrage za tijelima, tvrdili su da je nemoguće da su planinari umrli od hladnoće. Zinov je sugerirao da su možda umrli od visinske bolesti, dok su turista Vladimir Borzenkov i član potrage Nikolaj Fedorov sugerirali da su planinari poludjeli zbog infrazvuka. Yuri Golius, vođa operacije potrage, okrivio je za njihovu smrt Korovinin nemar, tvrdeći da je izgladnjivala svoje učenike, no u intervjuu za Komsomolskaya Pravda iz 2018., Utochenko je negirala teoriju da bi Korovina mogla biti odgovorna za smrt. Ona vjeruje da je uzrok smrti planinara plućni edem.

Mnogi su teoretizirali i da je grupa jela otrovne gljive za doručak, zbog čega je jedina osoba koja nije imala vremena za jelo ostala pošteđena. Drugi misle da je to bio nervni agens ili kontaminirana voda u jezeru. Naime, simptomi koje je opisala Utochenko podsjećaju na smrt od nervnog otrova. Konkretno, pjena na ustima i grčevi odgovaraju smrti uzrokovanoj jakim nervnim otrovom. Modrice na plućima također mogu biti znak smrti od nervnog plina, kao i srčani zastoj. Novichok, nervni otrov koje je razvio Sovjetski Savez. i koji je jedan od najsmrtonosnijih nervnih otrova koji postoje, navodno je testiran u područjima u blizini Khamar-Dabana.

Međutim, ništa nije moglo potvrditi te teorije, a mnogi su priču uporedili s Dyatlov incidentom o čemu više možete čitati OVDJE.