"To me i danas me proganja": Korisnici Reddita otkrili najjezivije događaje koje su doživjeli

Postoje priče koje nas uplaše dok ih čitamo, a postoje i one koje se nekako uvuku pod kožu i ostanu s nama. Ne zato što znamo da se dogodilo nešto natprirodno, nego upravo zato što nemamo dobro objašnjenje za ono šta se nekom dogodilo.

Sigurno ste i vi dosad čuli više takvih priča - od rođaka, poznanika i komšija (možete nam prepričati neke u komentarima), koji su uvjereni da su doživjeli priču poput one iz Prikaza Ede Maajke.

Na čuvenoj sekciji Reddita "AskReddit", korisnik Kingkalvin101 upitao je druge korisnike da mu prepričaju jezivi događaj koji su doživjeli i koji ih i danas proganja. Vrlo čudne priče uključuju nestale predmete koji su jednostavno iščezli, preko neobičnih susreta i osjećaja da u prostoriji niste sami, do priča o ljudima koji su se pojavili tamo gdje nisu mogli biti...

Trending

Europski parlamentarac Thijs Reuten uputio poruku Srbiji zbog veličanja zločinca Mladića: "Odvratno"

Naravno, za mnoge od ovih događaja moguće je pronaći sasvim racionalno objašnjenje. Umor, sjećanje, optičke varke, slučajnost ili način na koji naš mozak pokušava povezati nepovezane događaje mogu objasniti mnogo toga. Ali onda ostaje ono neugodno "šta ako?", posebno kada priča nema jednostavan kraj. Izdvojili smo nekoliko najjezivijih odgovora korisnika, koji su imali najviše reakcija. 

23cacti: "Ispustila sam svoju omiljenu špatulu na pod kuhinje. Čula sam tačno gdje je pala. Sagnula sam se da je podignem, ali je nije bilo. Nisam je vidjela sedam godina. Moji ormarići i mašina za pranje posuđa idu skroz do poda i nema ništa drugo ispod čega bi mogla pasti..."

ThatGirlPenny: "Ja sam radnica u zajednici za starije osobe. Došla sam do kuće redovne klijentice i pokucala. Čula sam je kako mi viče "ulazi", pa sam ušla i sjela na kauč čekajući da izađe. Nije izašla, pa sam provirila u spavaću sobu, kupatilo itd. Nije bila tamo, pa sam nazvala svoju koordinatoricu, a oni su pozvali porodicu. Starica je umrla u bolnici - preko noći..."

Emmagrolfe: "Bila sam u Taurangi, Novi Zeland, na mjestu koje se zove McLaren Falls. Momak i ja smo išli noću jer tamo ima svjetlucavih crva. Otprilike na pola kružne staze, dobila sam najintenzivniji i najjeziviji osjećaj da se tu događaju neke vrlo čudne/opasne/jezive stvari, gotovo kao duhovi ili utvare itd. Osjetila sam trenutnu potrebu da odem odatle, i to BRZO. Noć je bila tiha, nije bilo kukaca, ptica itd. Kasnije sam saznala da je tamo bilo mnogo samoubistava, ubistava, odlaganja tijela itd."

SassyCatLady442: "Čuvala sam djecu u porodičnoj kući, a majka mi je rekla da se kod njih dešavaju 'čudne stvari'. Čuvala sam ih 4 godine, tako da sam vidjela i čula dosta čudnih stvari, ali najjezivije je bilo kad sam prolazila pored kupatila nakon što sam stavila djecu u krevet. U ogledalu je bila plavuša kako češlja kosu i mogla sam vidjeti svoj odraz iza nje. Samo je nastavila češljati kosu, a onda je nestala iz vidokruga. Rekla sam to majci, a ona je rekla: 'Oh, da, to je normalno. Ona je bezopasna. Ali nemoj se dugo zadržavati u podrumu, jer šta god da je tamo dole NIJE bezopasno'."

likevirgin oliveoil: "Kada sam imala oko 5 godina (sada mi je skoro 30), imala sam viziju (ili san, ne mogu tačno reći, bila sam premlada). Koliko se sjećam: igrala sam se, odlučila sam ući u sobu po svoju plišanu igračku, koja je ležala pored prozora, uzela sam je i okrenula se da izađem iz sobe, a na vratima sam ugledala stariju ženu, užasno mršavu (skoro kao kostur prekriven kožom) sa upalim očima, zurila je u mene. Njeno lice je bilo potpuno isto kao lice moje bake, osim što moja baka nije bila tako mršava; nosila je i bakin ogrtač i imala je istu frizuru. Bila sam užasno uplašena, zatvorila sam oči, a kada sam ih otvorila, starice više nije bilo. Od tog istog dana, ispričala sam roditeljima, svoj porodici i prijateljima o ovoj viziji. I sada, prije skoro godinu dana, moja baka je umrla od raka želuca. Cijeli život je bila prekomjerne težine, ali do kraja života je mnogo smršavjela i izgledala je užasno slično ženi iz moje vizije. To me zaista proganja."

Appropriate-Belt-153: "Imali smo mačka koji je samo u jednoj sobi zurio u isti ugao plafona i čudno mjaukao. Mislili smo da se samo glupira, jer je bio prilično poseban dečko. Neko vrijeme nakon što je umro, nabavili smo novu mačku... I pogodite šta, nova mačka zurila je u isti ugao plafona i također mjaukala..."

QtZ1N: "Bilo je kasno noću, dok sam radila svoja uobičajena istraživanja za posao. Znala sam da sam sama. Na kraju sam čula zvuk otvaranja, a zatim zatvaranja stražnjih vrata moje kuće. Nisam tome pridavala mnogo značaja, jer moj brat ponekad ulazi i izlazi po hranu. Tada sam osjetila poznato prisustvo brata iza sebe. Malo sam se nasmiješila u sebi, jer znam da me ponekad voli plašiti. Pogledala sam u ogledalo pored sebe, a njega nije bilo. Malo zbunjena, jer sam i dalje osjećala njegovo prisustvo. Vratila sam pažnju na ekran i sljedeće čega se sjećam je da je donja polovina mog tijela bila paralizovana, trnula je, i nakratko sam vidjela vrlo tamne, sjenovite, blago prozirne ruke kako se pružaju da me zgrabe. Trajalo je samo oko trećinu sekunde prije nego što su ruke nestale, i počela sam se nekontrolisano tresti. Nisam mogla pomjeriti noge oko 20 minuta. Da, zaista, zaista mi se ne sviđa ovo sjećanje..."

Hardoffel: "Ne bih rekao da me proganja, ali u to vrijeme bi me ispunjavalo užasom. Kad sam išao u srednju školu, moja kuća je imala parket. Tokom većeg dijela godine ili duže, negdje oko 11:30 noću, čuo bi se zvuk teške kartonske kutije koja se gura po podu. Bilo je to između 5 i 7 različitih guranja... ili možda povlačenja koja bi dopirala iz ugla moje sobe i zaustavljala se kod vrata. To se dešavalo dovoljno često da bih, ako bih primijetio da se približava 11:30, stavio slušalice da to ne čujem. Bonus događaj. Bio sam u posjeti kući nekoliko godina kasnije i spavao sam u staroj sobi svoje sestre. Odjednom sam se probudio, a prsa su mi gorjela kao da me je neko udario po prsima. Nije bilo nikoga tamo, nikakvih zvukova."