Ispovijest čovjeka koji čisti mjesta zločina i za to zarađuje hiljade eura dnevno

Radiosarajevo.ba
Ispovijest čovjeka koji čisti mjesta zločina i za to zarađuje hiljade eura dnevno
Foto: Vice / Tugrul i zanimanje o kojem se malo zna

Ovaj tekst i prateće fotografije mogu za neke čitaoce da budu uznemiravajući.

Ko su ljudi koji čiste nakon krvave likvidacije ili nečije nezapažene smrti? Kako se to zapravo radi i može li se zaraditi ovoj specifičnoj industriji? U želji da to sazna, reporterka Vicea provela je dan s Tugrulom Cirakogluom. On ima 29 godina i jedini je preduzetnik u Nizozemskoj koji se specijalizovao za čišćenje trauma (čišćenje nakon nesreća i zločina), kao i čišćenje od biološke opasnosti (čišćenje krvi, sperme i stolice).

Našla se se sa Cirakogluom u mjestašcu Vel, na istoku Nizozemske, gdje se tijelo žene, nakon fatalnog pada niz stepenice, mjesec dana raspadalo. Njeno tijelo je uklonila policija, a reporterka i Tugrul će očistiti kuću. Kada je reporterka stigla na lokaciju, Cirakoglu je već oblačio svoj zaštitni komplet za jednokratnu upotrebu. Zajedno su pozvonili na vrata kuće koju treba očistiti. Nakon što ih je nećakinja preminule žene pustila unutra, reporterka priznaje da samo što nije povratila zbog mirisa koji se širio po cijeloj kući, no Cirakoglu je hladno i smireno počeo da pere ogromnu lokvu tjelesne tekućine u hodniku.

"Gledam stotine crva koje se skupljaju na gomilu i pitam Cirakoglua zašto imaju tako tamnu boju", piše reporterka.
"Ovo su crvi od mesa, oni su drugačiji crvi od onih koje znaš iz kontejnera", objašnjava joj on.

Za to vrijeme, reporterka Vicea uradila je intervju s njim.

VICE: Kako si došao toga da se baviš ovim poslom?

Tugrul Cirakoglu: Nakon magistarskog studija iz menadžmenta i međunarodnog poslovanja pokušao sam da radim na različitim mjestima. Ali pošto sam više puta bio odbijen, odlučio sam da budem svoj šef. S početnim kapitalom od samo 300 € počeo sam da čistim firmu Frisse Kater krajem 2014.  Bila je to kompanija za čišćenje koja je u početku bila usredsređena samo na čišćenje poslije kućnih zabava. Kada sam shvatio da se u ovom polju primjenjuje pravilo "što je ekstremnije, to je unosnije", brzo sam odlučio da se fokusiram isključivo na ekstremne i izuzetne poslove čišćenja.

Tugrul i zanimanje o kojem se malo zna - undefined

Foto: Vice: Tugrul i zanimanje o kojem se malo zna

Kada je to bilo?

U ljeto 2016.godine. Preokret je bio jutro kada sam ponovo počistio pustoš nakon jedne kućne zabave. Čistio sam ormar s gomilom crvenog sosa, kada je sobu ušao dječak s velikim rezom na licu. Bio je prekriven krvlju, a očna jabučica mu je skoro ispala iz oka. Pogledao sam u ormar pun crvenog sosa, a onda opet na njega i shvatio da to nije crveni sos, već krv. (...)Ljudi ne žele da čiste stvari kao što su povraćanje i krv, pa sam primijetio da postoji potreba za ovakvom vrstom čišćenja. Shvatio sam da ću moći da tražim još više novca ako budem imao više znanja iz te oblasti, pa sam naredna četiri mjeseca proveo na internetu, baveći se informisanjem o tome kako se čiste krv ili telesne tekućine. Potom sam promijenio ponudu.

"Saznao sam da ta sredstva jako puno koštaju, pa sam u sledeće četiri godine investirao u otprilike tonu i po sredstava za rad. To su specijalna dezinfekciona sredstva, odmašćivači, sredstva za čišćenje, četke, mali traktor, rukavice, kombinezoni za jednokratnu upotrebu, maske za kiseonik i još dosta toga."

Da li si zaradio dovoljno da to finansiraš?

Naravno, pa prošle godine sam imao promet od 250.000 evra. Iako više ne moram da brinem o novcu, želim da povećam svoj promet na milion eura godišnje. I vjerujem da ću u tome uspjeti. Sve u svemu, trenutno stavljam oko pola svog prometa u džep. Ostatak ide mojim zaposlenima, za kancelarije, na redovna sredstva za čišćenje, automobile i poreze. Što više radim, to više stavljam u džep. Na sreću, mogu da uložim mnogo u posao, jer su troškovi baš veliki. Uzmi samo sigurnosni klip. Ovo su tipovi usisivača s teškim filterom, tako da bakterije ne dospiju u vazduh. Takav uređaj košta 1500 eura.

Kada neko telo dugo leži, ono se raspada kao supstanca. Ako ovo očistite običnom metlom ili usisivačem, prašina će ući u vazduh. Ako udahnete, udišete komade leša, kao što jeste. Od toga možete dobiti sve vrste bolesti. To je kao sa krvlju. Takođe morate biti oprezni s tim. Jer čak i ako je osoba čija je krv mrtva već dugo mrtva, još uvijek postoji rizik od infekcije. Takvi faktori takođe igraju ulogu u određivanju cene za posao.

Kako određuješ cijenu?

Radim sa kategorijama poslova. Imam tabelu koja prikazuje sve troškove usluge i sve marže za posao. Takođe imamo prilično dobre smjernice na internetu. Za najnižu kategoriju treba da platite 1700 eura za jedan dan - što uključuje i današnji posao. Za najtežu kategoriju plaćate 3600 dnevno. Ako je mjesto još uvek opasno, biće vam dodata i određena doplata.

Da li su ti bile potrebne neke dozvole da se baviš ovim poslom?

Svako može da radi ovaj posao. Zapravo, vrlo čudno, nisu potrebne nikakve dozvole, i ne postoje posebni propisi. Istina je da moramo imati dozvolu za transport medicinskog otpada i da ne možemo jednostavno da ga bacimo u normalan kontejner. Ali to je uglavnom jedina stvar koja je posebna. 

"Kad god smo čistili mesto zločina bila je prisutna i policija. Dok čistimo, okruženi smo policijskim trakama. Ako nam se učini da policija negdje još nije bila prije nas, mi je pozovemo. Lako se oseti kada je nešto sumnjivo. Doduše ponekad nas ljudi s nejasnom pričom pozovu, ispričaju da su napadnuti u kući i da ima puno krvi, i pitaju da li želimo da je očistimo bez učešća policije. Ali mi odbijamo takve poslove."

(...)Bilo je intenzivnijih zadataka. Na primer, prije dvije godine smo imali težak zadatak u Ajndhovenu. Morali da smo očistimo kuću u kojoj je čovjek s ozbiljnom gojaznošću pet mjeseci ležao mrtav i potpuno zaboravljen i napušten. Tek posle tih pet mjeseci, njegova familija je zvala policiju pošto se niko nije javljao na telefon. Kašičicom su skupljani njegovi ostaci i stavljeni u kesu. Policajci koji su stigli prije nas su mi ispričali da su svi povraćali od nesnosnog smrada. Kako bi unijeli svježeg vazduha u prostoriju otvorili su balkonska vrata koja gledaju na jedan hotel. Polovina gostiju hotela odmah je otišla zbog nepodnošljivog mirisa.

Tugrul i zanimanje o kojem se malo zna - undefined

Foto: Vice: Tugrul i zanimanje o kojem se malo zna

Kada ti se zadnji put nešto slično desilo?

U mjestu Horn, prije jedno pola godine. U ovom slučaju je jedan tridesetdvogodišnji muškarac imao krvarenje želuca, ali je ostao živ mjesec dana u svom krevetu. Ležao je u krvi, mokraći i fekalijama. Nevjerovatno je što je ovaj čovjek imao cimera, koji kaže da nije primjetio sve ovo i da se nesretnik toliko napatio.

I da li si to uspio da očistiš?

Jesam, ali nije bilo lako. Kada smo ušli u njegovu sobu, videli smo osinjak pored njegovog kreveta. I to su zaražene ose, pa sam morao da se u potpunosti obezbijedim zaštitnom opremom i garderobom. Zbog te kombinacije izmeta, krvi, vrućine (bilo je trideset stepeni), hermetičkog odijela bilo mi je baš teško. A posebno me je iznervirao cimer koji je me je u jednom trenutku pitao da li može da uzme pokojnikov laptop. Bio je toliko pohlepan da nije mogao da sačeka da završimo. 

"Počistimo i tu sve. Mesta na kojima su se ljudi izboli noževima, pucali jedni na druge. Nedavno smo imali čovjeka koji je bio napadnut od strane provalnika sjekiricom u svojoj kući. Našli smo ga sa sjekirom u glavi. Mozak na zidu. Ili žena koja se pedeset puta izbola nožem u kupatilu prijateljice tokom psihoze. Tu je bilo strašno mnogo krvi. Mogao bih ovako da nabrajam...pucnjave, ljudi koji se predoziraju, sijeku vene...ma nema tu kraja."

Šta si naučio na ovom poslu?

Shvatio sam koliku su ljudi pokvareni. Činjenica da su ljudi ubijaju nije šokantna za mene, to rade još od antičkih vremena. Ali ono što me iznenađuje je visok nivo usamljenosti i psiholoških problema u Holandiji, jer se ona uvek prikazuje kao zemlja iz bajke. Ali kako neko može da umre i ostane nezapažen pet mjeseci u svojoj kući? Živimo očigledno u svijetu s društvima u kojima je u prvom planu lični, a ne javni interes. Nema društvene svijesti, već samo pojedinaca. Viđao sam kuće vrhunskih advokata i hirurga koje su bukvalno kontaminirane, a oni stoje u svojoj dnevnoj sobi i plačući mi govore mi koliko su usamljeni. Nemam problema s krvlju i prljavštinom, ali kad vidim i osjetim tu tešku usamljenost i tugu, to me pogodi.

Kompletan tekst čitajte na ovom LINKU

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije