Drveće međusobno komunicira? Naučnici otkrili fascinantnu tajnu prirode

Mike Dilger, ekolog i stručnjak za prirodnu historiju, dijeli četiri nevjerojatna fakta o unutrašnjem funkcioniranju drveća, od njihove sposobnosti da dijele resurse do postojanja vlastitih društvenih mreža.

Kada je veliki taksonomist iz 18. stoljeća Carl Linnaeus uveo svoj sistem klasifikacije prirodnog svijeta, njegova prva odluka bila je podijeliti životinje i biljke u odvojena kraljevstva zbog njihovih očiglednih razlika. Međutim, ako dublje zaronimo u svijet dendrologije (znanstvene studije drveća), postaje jasno da imamo mnogo više zajedničkog s našim voljenim drvećem nego što mislimo, piše Guardian.

Drveće može upozoriti jedno drugo na opasnost. Rječnik koji imam kod kuće opisuje "jezik" kao "strukturirani sistem komunikacije koji koriste ljudi da prenesu značenje". Iako drveće ne proizvodi zvučne signale, ipak je sposobno komunicirati niz važnih poruka za dobrobit vlastite zajednice.

Trending

Džanan Musa sa suprugom u turističkom obilasku Abu Dhabija: Posjetili čuvenu džamiju

Na primjer, akacije u Africi mogu proizvesti etenski plin kako bi upozorile druga drveća u blizini da su njihovi listovi pod napadom od strane žednih žirafa. Kada osjete ovaj plin, susjedna drveća počinju otpuštati neslane tanine u svoje lišće kao zaštitu od tih dugačkih napadača.

U Europi, jasen i borovi pod napadom gusjenica mogu otpuštati feromone specifične za svoju vrstu u zrak kako bi privukli parazitske ose. Ove ose polažu jaja unutar gusjenica, koja po izlasku iz jaja počinju jesti svog domaćina iznutra. Ova izračunata strategija nije samo izuzetno neugodno za gusjenice, već je i izuzetno korisna za opstanak drveća.

06.11.25. 10:27

Naučnici: Mislimo da smo otkrili najveću paukovu mrežu na svijetu, skrivena je u pećini na Balkanu

Drveće također ima vlastitu "društvenu mrežu". Dok je internet postao primarni način na koji ljudi razmjenjuju informacije, drveće je sposobno koristiti ogromnu podzemnu mrežu gljiva koja im omogućuje pristup nevjerojatnoj mreži resursa koji su spremni za podjelu. Drveća bolje uspijevaju kada su usko povezana kroz svoje korijenske sisteme. U zamjenu za redovnu opskrbu šećerima proizvedenim fotosintezom, mikorizne gljive ne samo da omogućuju drveću pristup vodi preko svojih ogromnih mikelijalnih mreža, već i povećavaju količinu esencijalnih hranjivih tvari poput dušika i fosfora koja su dostupna drveću, pomažući im da ostanu u dobrom zdravlju.

Također, pomažu drveću da filtrira teške metale i odbija potencijalno štetne mikroorganizme, a mogu također prenositi poruke između drveća, slično načinima na koje ljudi koriste Facebook ili X za širenje vijesti o važnim pitanjima. Za drveća, signaliziranje stresa i dijeljenje resursa igra važnu ulogu u njihovoj sposobnosti da prežive i napreduju.

Matična drveća brinu o svojoj mladeži. Majke se mogu smatrati autoritativnim, a ujedno i umirujućim prisustvom u našim ranim godinama, a isto se može reći i za mlada drveća. Osim ako ih ne odnesu ptice ili sisavci, većina žira i plodova bukve na primjer, klija tamo gdje padaju, što će neizbježno biti direktno ispod krošnji svojih moćnih majki.

U ranim godinama, spor rast je ključ za dugovječnost drveća, pa matična drveća održavaju svoje potomke u sjeni. Ispod bukvi, na primjer, samo 3% svjetlosti doseže tlo šume, osiguravajući da mlado drveće ne raste prebrzo. Matično drvo također ostaje u kontaktu sa svojim mladim drvećem putem njihovih povezanih korijenskih sistema pod zemljom. Ovo dijeljenje ključnih resursa pomaže mladim biljkama da prežive. Tada slijedi čekanje, nadajući se da će, kada matična drveća na kraju umru ili budu srušena u oluji, mlado drveće biti spremno popuniti prazninu u krošnji.

19.10.25. 21:36

Prirodna ljepota koja oduzima dah: Vrelo Bosne u bojama jeseni

Proces starenja drveća nalikuje našem. Dok ljudi imaju kožu, drveće ima koru, a obje ispunjavaju izuzetno sličnu funkciju. Predstavljajući fizičku barijeru, ove vanjske slojeve prvenstveno štite delikatne unutrašnje dijelove od napada patogena. Našu kožu stalno odbacujemo i obnavljamo kako bismo održali naše vanjske slojeve u najboljoj mogućoj formi, isto se događa i s korom drveća koja se stalno ljušti kako bi zaštitila drveće u fazi aktivnog rasta. No, kao i kod ljudi, starenje uvijek stigne, a kako koža počinje opuštati, tako i kora drveća postaje naborana i puca s godinama.

Na kraju, kako drveće doseže zrelu fazu, prestaju rasti u visinu i počinju se širiti u širinu. Zvuči li vam to poznato? Na kraju, kada drvo dosegne svoju smrt, njegovo trulo tijelo i dalje igra važnu ulogu u obogaćivanju tla hranjivim tvarima i stvaranju staništa za biljke, gljive i životinje.