Važno je znati: Dimnjačar s 30 godina iskustva otkrio koja su najgora drva za ogrjev

0
Radiosarajevo.ba
Važno je znati: Dimnjačar s 30 godina iskustva otkrio koja su najgora drva za ogrjev
Foto: Pexels / Drva za ogrjev / ilustracija

Goran Trubelja, koji već više od 30 godina radi kao dimnjačar, za hrvatske medije pričao je o ovom pozivu, o tome kako ga sve manje mladih želi raditi, navodeći 'šteta što mlade to ne zanima, valjda je podcijenjena struka'.

Trubelja u razgovoru za Podravski.hr priča kako nijedan radni dan nije jednak, kako s plinskim dimnjacima uglavnom ima manje posla, dok oni na kruta goriva, posebno  drva, zahtijevaju više vremena i rada.

Promijenili su se i uslovi u kojima dimnjačari rade jer su domaćinstva danas drukčije uređena nego nekada: "Tu su i pripreme i čišćenje. Kućanstva su sad sređena, to ne znači da prije nisu bila, ali sad je to sve moderno sređeno i uređeno, parketi, namještaj, mora se sve zaštititi da ne dođe do nekakve štete i puno vremena se gubi na to."

Nekada su ovdje radile fabrike, škole bile pune đaka: Danas ovim dijelom BiH vladaju tišina i pustoš

Nekada su ovdje radile fabrike, škole bile pune đaka: Danas ovim dijelom BiH vladaju tišina i pustoš

Kad bukva, kad hrast, a kad breza?

No pored zanimljivih susreta s ljudima i, njemu simpatičnog poteza kada se mnogi uhvate za dugme kada ga vide, ističe da svakodnevica dimnjačara uključuje i suočavanje s pogreškama koje mogu imati ozbiljne posljedice.

Jedna od najčešćih, upozorava on, povezana je s ogrjevnim drvima. Ljudi ih često ne nabave dovoljno rano pa tokom sezone grijanja lože vlažna i nedovoljno suha drva. Zbog toga se u dimnjacima stvaraju naslage smole koje povećavaju opasnost od požara. Ipak, dimnjačari danas imaju modernije uređaje kojima mogu uklanjati takve naslage i riješiti problem prije nego što dođe do zapaljenja.

Inače, stručnjaci se slažu da je među najčešće korištenim vrstama bukva, koja se smatra dobrim univerzalnim izborom. Daje stabilan plamen i kvalitetan žar, relativno se lako pali kada je pravilno osušena, a može se koristiti u pećima, kaminima i kotlovima. Za one koji žele dugotrajniji žar, dobar izbor može biti grab. Riječ je o vrlo gustom drvetu koje sporije sagorijeva i dugo održava toplotu, ali ga je nešto teže zapaliti, posebno ako nije dovoljno suho. Zbog toga se često kombinuje s bukvom. Slične karakteristike ima i hrast, koji može dugo gorjeti i održavati žar, ali zahtijeva duže i pravilno sušenje prije upotrebe.

Drva za ogrjev
Foto: Pexels: Drva za ogrjev

Među kvalitetnijim vrstama je i bagrem, poznat po gustoći i dobrom energetskom potencijalu. Ipak, može biti zahtjevniji za obradu, piljenje i cijepanje. S druge strane, breza se lakše pali i daje živ plamen, zbog čega je pogodna za potpalu i brzo zagrijavanje prostora. Lakše vrste drveta, poput topole i johe, također mogu poslužiti za ogrjev, ali zbog manje gustoće u pravilu brže sagorijevaju i potrebno ih je više za isti učinak.

Za malu peć praktična su ujednačena, srednje velika i vrlo suha cjepanica. Za kamin su važni čist plamen, uredni komadi i pravilna zaštita od iskrenja. Kotao može prihvatiti veće komade, ali treba slijediti specifikacije goriva i duljine koje navodi proizvođač. Važno je zapamtiti i da ne treba kupovati drva bez mjerenja ložišta: preduge cjepanice uzrokuju nepravilno zatvaranje, a pretjerano veliki komadi otežavaju izgaranje.

Trovanje ugljičnim monoksidom

Kao još jedan problem, dimnjačar izdvaja sve češće pretvaranje vikendica u objekte za život. Dimnjaci u često nisu prilagođeni svakodnevnom  grijanju jer su prvotno bili namijenjeni povremenom korištenju. Kada se u takvim objektima počne trajno živjeti, a održavanje se zanemari, povećava se i opasnost od požara. Pojedini vlasnici jednostavno zaborave na održavanje dimnjaka te nakon dužeg perioda ponovno počnu ložiti bez prethodnog pregleda. Važno je na vrijeme prepoznati znakove da nešto nije u redu. Kod dimnjaka na kruta goriva problemi se mogu očitovati vraćanjem dima u prostoriju, slabim propuhom, nepravilnim izgaranjem ili jakim začađivanjem stakla na peći. Kod plinskih trošila poteškoće je teže primijetiti, a najveću opasnost predstavlja ugljični monoksid, plin bez mirisa i okusa koji može izazvati teško trovanje:

"Ako se stvara ugljični monoksid i vraća se u prostor, to se ne osjeti, on nema mirisa ni okusa, ali čovjek se osjeća pospano, slatkasto u ustima, po tome može vidjeti da mu nešto nije dobro. Samo, to treba spriječiti, a ne da bude kasno. Mora se pregledati dimnjak prije sezone, treba se očistiti, servisirati trošila da nema problema", upozorava Goran, naglašavajući koliko je važno redovito održavanje dimnjaka i uređaja za  grijanje.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije