Bob Geldof održao predavanje u Zagrebu

Bob Geldof, roker koji se proslavio humanitarnim radom i političkim aktivizmom, gostovao je u srijedu u Zagrebu. Na jednosatnom predavanju objasnio je što znači društvena odgovornost u korporacijama, dotaknuvši se svega - od afričke gladi, preko kineske kapitalističke revolucije do Sanadera, cigareta i Europske unije

Bob Geldof je, uz Bona Voxa, jedan od velikana među rokerima koji su svoju karizmu iskoristili na području širenja globalne humane svijesti i konkretne financijske pomoći u područjima na kojima ljudi i danas umiru od gladi.

Geldof je posjetio Zagreb gostujući na Vipnetovom simpoziju na temu budućnosti komunikacija i korporativne društvene odgovornosti.

Bono i Bob povezani su aktivizmom u projektima kao što su DATA (Debt, AIDS, Trade in Africa) i ONE Campaign, organizacijama koje se bore za oprost duga afričkim državama i širenje humanitarne pomoći svijetom. Geldof je u igri od 1984, Band Aida i singla 'Do They Know It's Christmas', što je vodilo do proslavljenog Live Aida iz '85. i koncerata Live 8, pokušaja rekreiranja spektakla 20 godina kasnije.

'Ne volim raditi ovo. Ja volim svirati rock and roll. Ja sam rock and roll pjevač', izjavio je Geldof. Na žalost, noviji događaji u njegovoj mujzičkoj karijeri dokazuju kako mu mnogo bolje ide humanitarni rad. Naime, godine 2006 doživio je devakl kada ga je u dvorani kapaciteta 12.000 osoba u Milanu došlo gledati tek 45 ljudi, a ostatak turneje otkazan je zato što je u Rimu prodao svega 300 karata. U Danskoj su samo dvije (dvije!) osobe kupile kartu za koncert planiran u dvorani za nekoliko hiljada ljudi. Kažu da je razlog (između ostalog) bila i nimalo humanitarna cijena od 65 eura po ulaznici.

Unatoč tome, Geldofova postignuća u pomoći Africi ne mogu se osporiti, a i službena priznanja su brojna, uključujući i čak dvije nominacije za Nobelovu nagradu za mir (prva 2006, a druga 2008. godine). No ni kritičari ne šute. Jedni kažu da je licemjer koji nije podržavao antiratni pokret tijekom agresije na Irak, ali je zato podržao Bushovu politiku borbe protiv side u Africi, iako je uključivala prisilno pokrštavanje i propagiranje nerealnih vjerskih budalaština kao što su apstinencija i crkveno propovijedanje protiv kondoma, što je na kraju odnijelo velik broj života i zapravo nimalo pomoglo zaustavljanju širenja bolesti. Zahtijevao je prikupljanje financijske pomoći Africi putem poreza, da bi se kasnije doznalo da je zbog selidbe vlasništva svojih korporacija na Djevičanske otoke i sam izbjegao plaćanje poreza. Glasno podržava Ala Gorea i njegovu tezu o ljudskom djelovanju na klimatske promjene, unatoč tome što debata u znanstvenoj zajednici i dalje traje, a problem nije ni približno tako jednostavan i banalan kao što nam to predstavljaju oni koji iz nas žele izmusti još pokoju kunu poreza na ispušne plinove.

Geldof je na predavanju govorio o globalizaciji i problemima u koje je upala njezina ekonomska komponenta, počevši od lobiranja za pozitivnu imigracijsku politiku (Europa izumire, baš kao i Japan, a samo ukidanje ksenofobije i uvoz strane radne snage, smatra on, mogu spasiti privredu u krizi) do hvale za Europsku uniju, koja je, kaže, donijela prosperitet njegovoj rodnoj Irskoj – što je zanimljiva promjena priče u odnosu na anti-EU stav od prije nekoliko godina, pa čak i pojavljivanja u propagandnim spotovima protiv eura.

Pred okupljenim mnoštvom Geldof je posebno puno pažnje posvetio promoviranju korporativne društvene odgovornosti (budući da i sâm ima tvrtku koja se bavi prodajom savjeta koje je 'podijelio' i u Zagrebu), podsjetivši da su prošla vremena u kojima su firme mogle misliti samo na profit: 'Nekada je bilo tako, ali sada je to gotovo. A kriza nam pokazuje koje su posljedice takvog rada (...) Globalizacija nas tjera na suradnju. Sami više ne možemo opstati, a ekonomsku krizu riješit ćemo samo suradnjom.'

Vrteći se manje - više oko onoga što svi ionako znamo (korporacije trebaju više pažnje posvećivati ljudima, a ne samo novcu te biti više od proizvođača dobrih proizvoda; brend je lažna vrijednost; Marlboro nije simbol slobode i ljepote, već kancerogena cigareta; menadžment treba unutar tvrtke lobirati za moralni zaokret kompanije prema pozitivnom djelovanju u zajednici...), malo se izravno govorilo o tome kada, tko i (ono najvažnije) kako u praksi mijenjati situaciju u kojoj 10 posto stanovnika Zemlje u svojim rukama čvrsto drži 85 posto ukupnog bogatstva planeta, a dva posto posjeduje više od 50 posto svega na svijetu.

Tportal/radiosarajevo.ba