Thor Heyerdahl: Posljednji istraživač-avanturista

Thor Heyerdahl rođen je u Larviku, 6. oktobra 1914., a bio je čuveni norveški pomorski biolog, antropolog, istraživač i avanturista. Najpoznatiji je po svojoj ekspediciji Kon-Tiki iz 1947. godine.

Odrastao je u dobrostojećoj porodici, u kojoj je otac bio vjernik, a majka pristalica Darwinove teorije nastanka čovjeka. To je znatno odredilo njegov životni put. Volio je prirodu te je kao dječak istraživao obližnje fjordove i planine. Zbog toga je 1930. upisao biologiju i zoologiju. Na studiju je ubrzo postao nezadovoljan zbog "besplodnih akademskih rasprava i gubljenja kontakta sa stvarnim životom".

Prva avantura
Oženio se u 22. godini, a bračnu ponudu je uljepšao pozivom svojoj supruzi Liv da odu na osamljeni otok i u divljini provedu godinu dana. Dan nakon vjenčanja su krenuli na otok Fatu-Hiva, najudaljeniji u otočju Marquises. Tamo su stigli škunom koja plovila samo jednom godišnje. Ubrzo su shvatili kako je taj "raj na zemlji" daleko od onoga kakvim su ga zamišljali. Živjeli su u kućici od bambusa, koju su sami izgradili u džungli, a nedaleko od domorodačkog sela na obali. Hranili su se voćem i kokosovim orasima te ribom koju su ulovili. Druge ljude nisu viđali mjesecima.

Ubrzo su osjetili i lošu stranu života na otoku. Gotovo 90% autohtonog stanovništva umrlo je od bolesti koje su donijeli Evropljani, a vladali su encefalitis i guba. Tokom sezone kiša, Liv je dobila čir na nozi, a brod koji je otočanima donosio namirnice te godine nije pristao te su domoroci počeli neprijateljski ponašati prema dvoje bijelaca.

Tražeći pomoć, krenuli su preko planine na drugu stranu otoka te naišli na starog kanibala, posljednjeg pripadnika svog plemena.

Rađanje ideje o komunikaciji Južne Amerike i Polinezije
"Stari ljudožder pričao mi je o precima, bijelim, bradatim ljudima koji su na splavima doplovili s istoka. Njihovog je vođu smatrao bogom i nazivao ga je Kon Tiki. Počeo sam razmišljati o tome. Uvidio sam da vjetrovi i morske struje zaista dolaze s istoka i prisjetio se kamenih kipova koje sam viđao u unutrašnjosti otoka i u cijeloj Polineziji. Bili su veoma slični kipovima južnoameričkih Indijanaca i to me navelo na pomisao da su bijeli, bradati ljudi, koji su donijeli civilizaciju u Polineziju zaista doplovili s istoka, a ne sa zapada kao što se dotad smatralo", ispričao je kasnije Heyerdhal, kome je ova priča donijela i ideju o nesvakidašnjoj avanturi.

Ubrzo je stigao parobrod koji je njega i suprugu vratio kući. Tada je odlučio da se bavi antropologijom. Ipak, njegov naučni rad prekinuo je Drugi svjetski rat. Nijemci su okupirali Norvešku, a Heyerdahl se prijavio u Armiju slobodne Norveške. Tri godine je proveo iza neprijateljskih linija, u Finskoj, a 1945. je počeo proučavati  sličnosti između južnoameričke i polinezijske kulture, sakupljati arheološke i druge dokaze te čitati mitove i stare putopise. Ipak, kada je pomislio da je sakupio dovoljno dokaza da objavi rad - naučna zajednica ga je ismijala.

Legendarna ekspedicija Kon Tiki
Jedini način da dokaže svoje tvrdnje bio je da sam krene na ekspediciju i provjeri, što je i učinio. Ekspedicija Kon-Tiki krenula je iz Južne Amerike. Tada već 33-godišnji Heyerdahl i grupica saradnika sagradili su splav od balzamovine i drugih tradicionalnih domorodačkih materijala. Cilj je bio dokazati komunikaciju pretkolumbovskih civilizacija iz Polinezije i Južne Amerike. Tu teoriju je temeljio na legendi Inka. Govorio je da su preci stanovnika Uskršnjeg otoka živjeli u doba Kon Tikija, legendarnog Kralja Sunca starih Inka (po kojem su i splav i ekspedicija dobili ime).

Jedini savremeni uređaj koji je Heyerdhal tada ponio na ekspediciju bio je radio. Ostalo je bila uglavnom suha hrana, pitka voda u 56 limenki, a za dopunu prehrani lovili su ribu. Putovanje je trajalo 101 dan, a završilo je razbijanjem splava na koraljnom grebenu Raroia iz otočja Tuamotu. Ipak, cilj je postignut i tvrdnja je dokazana, a knjiga o ekspediciji instantno je postala bestseler. Dokumentarni film o ovom putovanju osvojio je Oscara 1951. godine.



Druga istraživanja i ekspedicije
Pored knjige o ekspediciji Kon Tiki, Heyerdahl je napisao i čitav niz drugih knjiga.  Brodovima Ra i Ra 2 želio je dokazati komunikaciju Egipćana sa američkim kontinentom. Ra je upio previše vode i potonuo, ali Ra 2 je ispunio svoju misiju. Danas čuva u muzeju Kon Tikija u Oslu.



Brodom Tigris pokušao je dokazati komunikaciju civilizacija iz Mezopotamije i onih iz doline Inda. Ipak, zbog rata nije mogao proći kroz Sueski kanal te je, ogorčen, (3. aprila 1978.) javno spalio brod. Tada je i poslao otvoreno pismo Kurtu Waldheimu, tadašnjem glavnom sekretaru UN-a i zahtijevao obustavu prodaje oružja zemljama u razvoju.



Istraživao je Maldive i Indijski okean, dobio čak 11 počasnih doktorata, a bio je i veliki pacifista te vatreni pristaša ekologije. Svoju posljednju knjigu naslovio je U potrazi za Odinom, a razrađivao je Snorrijevu tezu da su svi bogovi nordijske mitologije bili ljudi koji su kasnije slavljeni kao bogovi. Uzeo je jednu od saga iz Prozne Edde kao historijsku činjenicu i objasnio je na naučni način.

Zbog te knjige je napadnut od strane filologa, historičara i gotovo čitave svjetske naučne zajednice. Optužili su ga da se bavi pseudonaukom te da nema naučne metodologije u radu, kao i za čitav niz drugih stvari. Ipak, Heyerdahl nikada nije ni bio obični, a pogotovo ne ortodoksni naučnik. Pisao je za široke narodne mase, a ne za suhoparnu naučnu zajednicu, a njegov stil je bio prilično zanimljiv i slikovit.

U ovom istraživanju ga je prekinula bolest. Preminuo je od tumora na mozgu u 87. godini života u mjestu Colla Michieri u Italiji, 18. aprila 2002. Ostat će zapamćen kao posljednji veliki istraživač i avanturista.