Sretni blagdani!

Badnjak

Kad govorimo o božićnim običajima, među najzanimljivijim i najbogatijima je Badnjak, koji se obilježava 24. decembra. Uz Božić kao vjerski i obiteljski blagdan nastali su brojni pučki običaji. Neki nemaju ništa zajedničko s Božićem dok je druge kršćanstvo usvojilo i dalo im novo, vjersko značenje. Jedan od najkarakterističnijih takvih običaja je Badnjak.

Riječ „badnjak“ najvjerovatnije dolazi od staroslavenske riječi koja znači "bdjeti", "čuvati" — dan uoči Božića kad se jedno badnje drvo, u obliku stabla ili grane, unosi u kuću i loži na ognjištu, a drugo ostaje ispred kuće.

Do Badnjaka su morali biti završeni svi veći poslovi, sva je hrana trebala biti pripremljena, a kuća čista. Kuća se kitila zelenilom i ukrasima od papira, a bor se kitio ofarbanim orasima, jabukama, nanizanim košticama bundeve, ukrasima od tijesta i drugim ukrasima koje su sami ukućani izrađivali.

Na Badnji dan spravlja se poseban kruh badnjača ili bogato ukrašen božićni kolač. Navečer nakon opremanja stola, domaćin je donosio slamu u kuću, koja se stavljala ispod stola i u križ na stol. Između slame na stolu moralo se staviti što više raznoraznog sjemenja i zrnja, i svega onog što su željeli da rodi iduće godine. U božićno vrijeme selom su obilazili koledari i pjevanjem koleda čestitali blagdane i rođenje Isusa.

Božić

Božić vjernici katoličke vjeroispovijesti 25. decembra, kao rođendan Spasitelja, Isusa Krista.

Tačan datum Kristovog rođenja nije poznat, ali svetkovanje Božića potječe iz Rima, gdje ga je u 4. stoljeću uvela rimska Crkva. Prije tog vremena Božić se nije slavio. Iako nema historijskoh dokaza da se Isus Krist rodio baš toga dana, Crkva se odlučila za 25. Decembra, kada se slavio rimski bog sunca. Značenje te rimske svetkovine bilo je da svjetlo pobjeđuje tamu, jer nakon zimskog solsticija, Sunce opet ostaje sve duže na obzorju, od tog vremena dani postaju dulji, a noć kraća. Iz Rima slavljenje se Božića vrlo brzo proširilo i na Zapad i na Istok. U vrijeme pape Grgura Velikog 390-406. godine uveden je poseban liturgijski običaj služenja tri božićne mise — ponoćke, zornice i dnevne, svake u drugoj crkvi. S vremenom je taj običaj protegnut na cijelu Crkvu. Kod nas odlazak na ponoćnu misu, „ponoćku“, ima posebno značenje i poseban je običaj.

Jaslice sa raznim likovima, kuglicama i svjećicama ukrašeno božićno drvce nezaobilazni su simboli slavljenja Božića. Običaj kićenja božićnog drvca vuče svoje podrijetlo iz Strasbourga od 17. vijeka nadalje, a odatle se proširio Njemačkom, Bavarskom i Austrijom i stigao do naših krajeva.

Bez obzira na vremena i običaje, Božić i dalje čuva svoju suštinu: to je praznik ljubavi, radosti i rođenja. Ljudi širom svijeta provode ga sa svojim najmilijim, u toploj kućnoj atmosferi. Zapamtite, niko nije sam za Božić.