Predstavljamo strip: Druuna

Druuna je erotski SF/horror strip talijanskog autora Paola Eleuterija Serpierija. Serijal ima ukupno osam strip albuma, koji su izlazili u periodu od 1985. godine do 2003. godine. Osim u zasebnim strip albumima, Druuna je izdavana i u Metal Hurlant i Heavy Metal časopisima.

Na našim prostorima, prva dva albuma serijala su izdani od strane Dečjih novina, a ostali su izdani u, lošim, piratskim izdanjima.

Prvo pojavljivanje Druune i likova iz njenog svijeta je bilo u strip albumu Morbus Gravis.

Druuna je mlada i jako privlačna djevojka, koja živi u surovom svijetu budućnosti. Njenim svijetom hara bolest zvana Zlo. Svi koji su bolesni mutiraju u strašne kreature, koje se potom šalju u donje dijelove Grada. Oni koji su dobro i pokažu se otpornima na bolest šalju se u gornje dijelove Grada, u kojima ih, vjeruje se, čeka samo blagostanje. Svijet je to u kojem su knjige zabranjene i u kojima je vlast korumpirana i militantna birokratija, na čelu s tajanstvenim Svećenicima. 

Budućnost koju je Serpieri kreirao je tmurna i sumorna, jer, kako sam kaže, "nema puno vjere u vrijeme koje dolazi, jer u sadašnjosti vidi i previše grešaka". 

U takvom svijetu živi Druuna sa svojim momkom Shastarom, koji boluje od Zla. Druuna pokušava da pronađe što veće količine lijeka, koji, u velikim dozama, može čak i posve da uništi bolest. Ali lijek je skup i teško ga je dobiti... 

Paolo Eleuteri Serpieri sa svojom kreacijom Druunom 

Druuna je serijal kojeg odlikuje eksplicitnost u prikazima nasilja i seksa. Treći broj, Creatura, prikazuje necenzuriranu penetraciju, što će se ponoviti i u idućim brojevima serijala. Reprinti u Heavy Metal časopisu su eksplicitne seksualne prizore "cenzurisali" sa većim oblačićima nego što je to bilo potrebno. 

Drunnin lik je često stavljen u funkciju voljnog seksualnog objekta, pristajući na seksualne želje raznih osoba i kreatura sa jako malo ili nimalo prigovora, pa je tako na seks pristajala u zamjenu za lijek, usluge ili jednostavno jer to želi. U okviru osam strip albuma silovana je više puta. 

Druuna često gubi svoju odjeću, pa je nerijetko gola kroz cijeli strip album. Serpieri je tvrdio kako su Druunin pristup i pogled na seks zamišljeni kao izazov katoličkim pogledima na seksualnost.  

Često pitanje fanova je "po kome je tačno Druuna modelirana?" Serpieri je tvrdio kako je na njen izgled utjecala Valerie Kaprisky u filmu La femme publique. Druuna ima Indijanske crte lica, koje su nastale zbog Serpierijevog dugogodišnjeg rada na western stripovima.

Serpieri, kao veliki pobornik realizma, je čak i sebe ubacio u strip, pa je tako lik Doca, koji se pojavljuje u kasnijim brojevima serijala, modelirao po samome sebi. 

Dakako, Serpieri je česta meta feminističkih, konzervativnih i svih mogućih puritanskih organizacija zbog svog koketiranja sa tabuima i ljudskom seksualnošću, pa je njegov rad nerijetko nazivan običnom pornografijom. 

Najoštriji kritičari tvrde da je serijal sačinjen samo od nekoliko strana nasilja, nekoliko strana seksa, nekoliko strana nasilnog seksa i da Druuna nije ništa više od banalne SF priče začinjene mješavinom horora i pornografije. 

Scenarij zaista nije jača strana Serpierijevog serijala, on je više u funkciji isticanja briljantnog crteža. Serpieri je na optužbe da radi samo ispraznu pornografiju, odgovarao da postoji mnogo različitih definicija termina pornografija, a da, nažalost, prevladava ona koja ima shvaćanje seksa kao nečeg obscenog i nečistog. 

Veliki uspjeh stripa je doveo i do Druunine videoigre nazvane Druuna: Morbus Gravis. Igra je izašla 2001. godine, urađena je kao 3D avantura i adaptirala je prva dva broja serijala za svoju priču. Nažalost, igra je bila osrednje kvalitete, pa nije došlo do nastavaka po drugim brojevima stripa.