Obrazovna funkcija kompjuterskih igara

U današnje vrijeme uspjeh u velikoj mjeri zavisi od obrazovanja i vještina. Ovo se posebno odnosi na obrazovanje koje direktno razvija sposobnosti kreativnog mišljenja, snalaženja u složenim problemskim situacijama i njihovog uspješnog rješavanja, kao i kritičkog razmatranja informacija i medija sa kojima se svakodnevno susrećemo. Jedan od načina za razvijanje pomenutih sposobnosti jeste igra, piše blog Valentinkuleto.com  

Kao nastavni metod, igra pruža mogućnost stvaranja uvjerljivog okruženja i simulacije različitih problema koje učesnik igre uspijeva da razumije kroz samousmjereno istraživanje. Igre funkcionišu kao ulaz, kao kapija u određeni sadržaj, kao uvod u specifične setove vještina i mreže učenja.

Interesovanje širih razmjera za odnos obrazovanja i igre otpočela su sredinom XX vijeka, kada nastaju neka od najvažnijih djela koja obrađuju prirodu igre. 

Johan Huizing, holandski istoričar, u svom djelu Homo ludens igru posmatra kao primarnu i neophodnu aktivnost svih kultura i generacija. Imajući u vidu ovakvo stanovište, možemo izvući zaključak da je igra karakteristika svakog uređenja i da se mijenja zajedno sa promjenom različitih segmenata društva. 

Tako, današnja digitalizacija svih društvenih aspekata prirodno utiče i na igru. Sve više popularnosti stiču video igre, kao svojevrsni vid zabave. Međutim, ovom načinu zabave ne treba oduzeti i potencijalnu obrazovnu vrednost.

O važnosti igara za učenje i obrazovanje pisao je i J.P.Gee, koji smatra da igre, a naročito video igre, ljude podstiču da misle na način na koji nisu skloni da misle. Za ovog autora, igranje video igara predstavlja vježbu koja može unaprijediti kritičko i kreativno mišljenje, kao i sposobnost rješavanja problema na nov način. Ukoliko bismo ukratko sumirali shvatanja autora koji se zalažu za primjenu video igara u učenju i nastavi, ovo bi bili njihovi osnovni stavovi:

Igre, pa i video igre stvaraju potrebu da se sazna, potrebu da se pita, da se istraže i savladaju određene vještine i sadržaji iz date oblasti.

Neuspjeh u igrama se rijetko doživljava kao prepreka. Najčešće neuspjeh predstavlja izazov za nove pokušaje u savladavanju cilja. Postoji nešto u igri što daje dozvolu da se preuzmu rizici, koji se u svakodnevnom životu smatraju besmislenim i nemogućim. Postoji nešto što aktivira upornost i istrajnost koje su potrebne za efikasno učenje.

Igre čine da učenje bude zabavno, motivišu one koji uče, izazivaju veću pažnju, koncentraciju i interesovanja. Oni koji igraju video igre pokazuju upornost, preuzimaju rizike, usmjeravaju pažnju na detalje i pokazuju veštine rešavanja problema.

Takođe, kontekst video igara podstiče konstrukciju razumijevanja naučenog sadržaja piše blogValentinkuleto.com.