O albumu 'The Fall' benda Gorillaz
Piše: Amar Rahislić za SubMagazin
Da je moguće napraviti dobar album pišući tekstove u hotelskim sobama, dok još uvijek traje turneja vašeg benda, dokazao je hiper-produktivni Damon Albarn, frontmen virtualnog benda Gorillaz.
Teško je bilo povjerovati da će se čovjek boriti na dva fronta, najavljujući novi album i matičnog Blura i svog popularnog sajd benda Gorillaz, no on nas je sve uspio na kraju ubijediti da je to moguće. Slušajući The Fall zaista ćete se osjećati kao da putujete od grada do grada Sjedinjenih Država, na putovanju koje vam dopušta da zavirite u svaki kutak Bostona, Detroita, zimzelenih šuma Aspena te bilo kog drugog mjesta gdje je bend imao turneju promovišući prethodnika “Plastic Beach”.
Dakle album sadrži petnaest pjesama, koje su napisane na petnaest različitih lokacija. Gospodin Albarn je koristio mnoštvo semplova, te je ubacivao nasumične telefonske razgovore koje je vodio sa kolegama Jamie Hewlletom, Mick Jonesom i ostalima. Još jedna zanimljivost vezana za ovaj album jeste da je cijeli album snimljen na Damonovom Apple IPadu, a umiksan je u Engleskoj uz pomoć producentske palice Stevena Sedgwicka, a nije na odmet ni pomenuti da je za svaku pjesmu napravljen poseban art-work.
Albumom obiluju strašne eksperimentalne sekcije, a sam album vas u krajnjoj liniji dovodi do pomisli da je nemoguće napraviti tako dobar album za samo par dana. Većina pjesama je ostavila bolji utisak nego cijeli “Plastic Beach”. Niti u jednom trenutku se ne osjeti da je sve to odrađeno “tek tako” ili na brzinu, album ima dušu, srce, početak i kraj. Ono što je krasilo prethodne albuma benda je mnoštvo kolaboracija, no na The Fallu jedini gost je Bobby Womback, kog Damon iznimno cijeni, te koji je gostovao i na prethodnom albumu, a “Bobby in Phoenix” je još jedna potvrda da ni ovaj put stari dobri bluz majstor nije zakazao.
Album obiluje nekom čudnom toplinom, a psihodeličnu atmosferu podgrijava odlična “Amarillo”, te ništa lošija “Hillbilly Man”. U zimskim tmurnim danima, dašak sunca će vam sa sigurnošću donijeti pretposljednja stvar na albumu nazvana slikovito “California & the Slipping Sun”. “Revolving Doors” je jedna od najboljih pjesama na albumu, a zvukom će vas vratiti u one razigrane dane kada je ovaj bend proizvodio najbolje trip-hop zvukove na planeti — stvar definitivno zvuči kao neki zaboravljeni b-side sa proslavljenog prvijenca Gorillaz. “Shy Town” je sigurno najkvalitetnija stvar koju je Damon napisao u posljednjih 5 godina i sigurno najljepša na albumu, te zvuči kao mashup Massive Attacka i Daft Punka iz svojih downtempo dana. Albumu ne nedostaju one tipične zarazne Gorillaz stvari, i to je sigurno jedan od razloga zbog kojih ćete ostati prikovani na više dana slušajući ovu tour-genijalštinu. Za kraj ne preostaje nam ništa nego da još jednom skinemo kapu i priznamo poštovanje najproduktivnijem muzičaru 21. stoljeća.
Lista Pjesama:
01. Phoner To Arizona
02. Revolving Doors
03. Hillbilly Man
04. Detroit
05. Shy Town
06. Little Pink Plastic Bags
07. The Joplin Spider
08. The Parish Of Space Dust
09. The Snake in Dallas
10. Amarillo
11. The Speak it Mountains
12. Aspen Forrest
13. Bobby in Pohenix feat. Bobby Womback
14. California & Slipping Sun
15. Seattle Yodel
Dužina Trajanja: 43:50
Žanr: Experimental, Trip-Hop, Psychedellic
Izdavač: Free download
Datum izdavanja: 25.12.2010.
Producent: Damon Albarn, Steven Sedgwick
Vezano: Gorillaz: Besplatni božićni album
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.