Naučnici istražuju: Možda su pronašli prirodnu alternativu za Ozempik
Ozempik je postao sinonim za brzo mršavljenje i regulaciju šećera u krvi, ali naučnici sada istražuju da li priroda nudi slično rješenje
Ozempik, odnosno lijek koji imitira dejstvo hormona GLP-1, mogao bi dobiti konkurenciju u vidu crijevne bakterije.
Novi trag u borbi protiv dijabetesa i zavisnosti od šećera stiže iz – crijeva.
Hanegbi: Izrael neće prekinuti napade na Iran bez oštećenja nuklearnog postrojenja Fordo
Istraživači sa kineskog univerziteta Đangnan vjeruju da su otkrili način da se prirodnim putem reguliše nivo šećera u krvi i smanji žudnja za slatkišima – slično kao što to čini Ozempik i srodni lijekovi.
Ključ ove potencijalne terapije krije se u crijevnoj mikrobioti, tačnije u jednoj specifičnoj bakteriji i supstancama koje ona proizvodi tokom varenja. Povećanjem prisustva te bakterije u organizmu miševa oboljelih od dijabetesa, naučnici su uspjeli da podstaknu lučenje hormona GLP-1, koji prirodno reguliše nivo šećera i osjećaj sitosti.
Taj hormon – glukagonu sličan peptid 1 (GLP-1) – već je poznat javnosti kao osnova djelovanja lijekova poput semaglutida, glavne aktivne supstance Ozempika.
Kod osoba sa dijabetesom tipa 2 funkcija GLP-1 hormona je često oslabljena, što otežava kontrolu šećera u krvi. Zbog toga su GLP-1 analozi, poput Ozempika, postali važno oružje u tretmanu te bolesti. No, sada naučnici traže način da tijelo podstaknu da samo pojača prirodnu proizvodnju tog hormona.
"Rastući broj istraživanja ukazuje na to da naše prehrambene navike i žudnje potiču iz signala koje šalje crijevni sistem – organ ključan za formiranje preferencija u ishrani", navode autori studije objavljene u januaru.
Ali koji geni, mikroorganizmi i njihove supstance zapravo regulišu želju za šećerom – do sada nije bilo jasno.
Novo istraživanje ističe bakteriju Bacteroides vulgatus kao potencijalno važnog igrača. Naime, kada su miševi genetski onemogućeni da proizvode crijevni protein Ffar4, kolonije te bakterije su se znatno smanjile, što je uticalo i na niži nivo hormona FGF21 – koji je, kako se vjeruje, povezan sa željom za šećerom.
Zanimljivo je da se FGF21 u većim količinama javlja i kod korištenja GLP-1 lijekova, a kod ljudi sa genetskom varijacijom tog hormona češće se bilježi izražena sklonost ka slatkišima.
Novi alarm zbog lijekova za mršavljenje: Stručnjaci upozoravaju na ozbiljne nuspojave
Analiza krvi kod 60 osoba sa dijabetesom i 24 zdrave osobe pokazala je da mutacije Ffar4 gena, koje smanjuju lučenje FGF21, mogu biti povezane sa povećanom željom za šećerom – što bi moglo doprinijeti razvoju bolesti.
Ključ cijele ove zavrzlame, čini se, opet leži u crijevima. Kada su naučnici miševima dali metabolit koji proizvodi B. vulgatus, došlo je do povećanog lučenja GLP-1, a zatim i FGF21 hormona – što je rezultiralo boljom regulacijom šećera i smanjenom žudnjom za slatkim.
Iako je ovaj efekat zasad potvrđen samo kod miševa, autori vjeruju da su na tragu strategije za prevenciju dijabetesa – bez potrebe za lijekovima.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
