Zdravko Mamić o BiH i njenim ljudima: "To je zadnja oaza ljudskosti, bratstva, prijateljstva"
/ Komentari (2)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
Tarik Haverić piše na svom websiteu:Nije dugo trajala moja riješenost da nakon izlaska "Bošnjaštva kao promašenog projekta" prestanem da se autorski bavim Bosnom, Bošnjacima, Bosancima i muslimanima i da se okrenem temama koje predstavljaju veći intelektualni izazov. Život je nepredvidiv, makar samo zbog neizmjernih kapaciteta bosanskog muslimanskog subjekta da ustraje u samozavaravanju i samozaglupljivanju.Volio bih da je Mustafa Cerić svoj tekst "Narod koji oplakuje "zlatna vremena" sam potkopava svoju budućnost" objavio kojih pet-šest mjeseci ranije – u poglavlju »Glupost, individualna i kolektivna« dobio bi počasno mjesto. Ovako, ostaje mu da čeka prošireno izdanje.Cerić, u najkraćem, pledira u ovom programskom tekstu da se oni Bosanci i Bošnjaci koji se s nostalgijom prisjećaju socijalističke Jugoslavije kao »zlatnog doba« oslobode te ružne navike i okrenu se budućnosti.I navodi primjer koji navodno potkrepljuje taj zahtjev:Kada je 1878. godine stigla vijest sa Berlinskog kongresa da Bosnu okupira Austro-Ugarska, među bosanskohercegovačkim muslimanima je zavladao osjećaj historijske katastrofe. Nakon stoljeća života pod Osmanskim Carstvom, došao je trenutak kada je narod prvi put jasno osjetio da više nije gospodar vlastite sudbine.Po mahalama, avlijama i hanovima pričalo se o »lijepim osmanskim vremenima«, o redu, o starim begovima, o carskim fermanima i dostojanstvu koje je, stvarno ili imaginarno, postojalo pod sultanovom sjenom.
neki glasno i prkosno. Ali suštinsko pitanje ostaje isto: je li ta nostalgija pomogla bosanskohercegovačkim muslimanima da razumiju novo vrijeme? Nije. Dok je nostalgija grijala emocije, Austro-Ugarska je gradila željeznice, administraciju, škole, sudove, moderne gradove i evropske institucije. Dok su jedni oplakivali prošlost, drugi su osvajali budućnost. U svojoj argumentaciji Cerić se služi analogijom, najrasprostranjenijim načinom rasuđivanja u svakodnevnom životu: kao što nije trebalo žaliti za osmanskim vremenima jer je Austro-Ugarska gradila željeznice, administraciju, škole, sudove, moderne gradove i evropske institucije, ne treba žaliti za »Titovim zlatnim dobom« jer vlast Stranke demokratske akcije gradi… šta? To je jedino pitanje na koje Cerić ne odgovara, i upravo zato objavljuje svoj tekst na portalu Odgovor.ba, koji je SDA pokrenula kako bi u izbornoj godini – nakon kontraefekata koje godinama ostvaruje portal Stav – popravila svoju sliku uz pomoć »nestranačkih intelektualaca«.