Leyla Rose: Trenirati Kardashianke je ok, oporaviti djecu sa invaliditetom je ono što me motiviše

Leyla Rose je Bosanka čije su fitness programe prolazile mnoge slavne ličnosti Hollywooda. Za portal Radiosarajevo.ba je pričala o tome kako je od osobe s dijagnosticiranom osteoporozom postala lična trenerica Kardashianki, kakav je život glumaca u Hollywoodu, te kako je zavoljela rad sa djecom.

Radosarajevo.ba: Da li ste Vi jedna od onih osoba koja je oduvijek sanjala to što radi ili je slučaj bio drugačiji?

Rose: Ja nikada nisam željela da budem fitnes instruktorica. Kao dijete nisam voljela fizičko vaspitanje. U osnovnoj školi sam bila oslobođena istog. Mrzila sam loptu, mrzila gimnastiku. U razredu sam bila najmanja i najmršavija. Još se sjećam riječi mog nastavnika tjelesnog kad mi je rekao: 'Vidi te kakva si, nemaš ni dvadeset kila sa krevetom'. Taj i takav pristup je ubijao i moje samopouzdanje i bilo kakvu želju za sportom.

Trending

Suljagić: "Dobijamo poruke prijetnji, negiranja žrtava, provokacija i slavljenja raznih zločinaca"

30.12.22. 17:25

Harun Mehmedinović: Bosanac koji je odlučio vratiti zvijezde na naše nebo

Radosarajevo.ba: Kako je osoba sa takvim stavom prema sportu postala uspješna fitness instruktorica i bodybuilding takmičarka?

Rose: Jedan dan sam gledala Oprah show, pričala je o zdravlju i o tome kako je sve u životu preventiva. Ona je u toj emisiji pričala o skeniranju cijelog tijela i tome kako možemo saznati putem tog pregleda u kakvom je stanju cijeli naš organizam. Ja sam se odmah naručila za pregled, tada sam imala 28 godina. Nakon pregleda doktorica mi je saopštila da imam početak osteoporoze, i da su mi kosti u lošem stanju. Jedini način, kako mi je tada rekla, da zaustavim osteoporozu je da krenem dizati masu, tj. da počnem trenirati bodybuilding

Od tog dana, ja sam počela da mijenjam svoj život iz korijena. Otišla sam u teretanu da se upišem, iako se uopšte nisam vidjela tamo. Tada sam vozila Harley motor, bila u nekom drugom điru, nisam imala držanje za teretane kamoli šta drugo. Taj prvi trener je bio jako grub, nije mi se dopao njegov pristup, ja jednostavno ne podnosim da se neko na mene dere, što je opet vjerovatno povezano sa mojim djetinjstvom i traumama vezanim za tjelesni odgoj.

Radosarajevo.ba: Da li Vas je to ponukalo da odustanete od teretane?

Rose: Ne ne, nije mi se dopao vojnički pristup tog trenera, ali sam ja onda otišla kod jednog momka koji je trenirao kickboxing. I tu je sve počelo. Vratilo mi se samopouzdanje kada sam dobila na težini, i na masi, i dopadne mi se to jako. U nekom periodu preko zajedničkih prijatelja upoznam jednu djevojku koja se bavila bodybuildingom, zvala se Karla, i počnem ja s njom trenirati. Za godinu dana sam se mnogo promijenila. Dobila sam sedam kilograma mišićne mase, drugačije držanje, veće samopouzdanje i još mnogo toga. U nekom momentu sam počela i da se takmičim i bila sam Miss Figure Amerike 2006. godine.

Radosarajevo.ba: Michael Thurmond jedan je od najpopularnijih fitness trenera, kako ste počeli raditi sa njim?

Rose: Michael Thurmond je bio fitness guru na tadašnjem popularnom showu 'Extreme makeover', i kako je postajao popularan na cijelom kontinentu, nije više mogao sam da vodi klijente, obim posla mu se znatno uvećao, pa je on napravio jedan program gdje su se ostali treneri mogli prijaviti da prođu obuku i eventualno ostanu da rade za njega ako im se posreći. Njegov program mršavljenja od šest sedmica koštao je oko 50.000 dolara.

Njegovi klijenti bili su većinom ljudi sa nekom vrstom invaliditeta ili pretili ljudi. Tako da je rad s njima meni izuzetno pomogao da naučim dosta toga. Nakon obuke od deset mjeseci ja sam postala njegov trener za Malibu i Calabasas. Moji prvi klijenti bili su poznate ličnosti, između ostalih, Kardashiansi.

Radiosarajevo.ba: Vi ste bili lična trenerica Kris Jenner, kako je bilo sarađivati s njom?

Rose: Da, najviše sam trenirala Kris Jenner, bilo je to negdje 2007. One su tada bile tek na početku karijere. Moram reći da se ja ne slažem s načinom na koji su one postale poznate, ali za Kris Jenner se mora priznati da je izuzetno pametna žena. Velika menadžerica. Ja sam svojim očima gledala kako je ona napravila tu imperiju. Sjećam se jedne prilike u toku treninga sa Kris, Kim je nazvala i rekla doslovno: 'Mama ne želim da radim za te novine', a Kris bi joj samo kratko odgovorila: 'Ima da radiš'. Jedne prilike mi je rekla da je ona došla u Los Angeles da postane slavna glumica, i nije u tome uspjela. Tako da je ona taj svoj san ostvarila kroz svoju djecu.

U to vrijeme sam trenirala i dosta glumica iz serije Kućanice, sjećam se da bi pojedine glumice iz te serije na treningu komentarisale kako ne znaju na osnovu čega se porodica Kardashian uzdiže i postaje popularna. Glumice koje su godinama radile u Hollywoodu su praktično ismijavale tu porodicu.

Radosarajevo.ba: Kad smo kod serije Kućanice, kakva je Teri Hatcher, po čemu je se sjećate?

Rose: Sjećam se kad Teri dođe na trening, krene da diže tegove i počne plakati jer joj se ne sviđa kako joj kosa izgleda. Zbog banalnih stvari su nesretni i nezadovoljni. I ono što je zajedničko kod većine mojih slavnih klijentkinja jeste da pričaju samo i isključivo o sebi.

Teri zarađuje 20 miliona dolara godišnje, i plače zbog ekonomske krize, dok s druge strane imam jednu klijenticu, Meksikanku, koja zarađuje 40.000 dolara godišnje i nikad se nije požalila na svoj život. To je ta neka razlika koju sam ja primijetila i koja mi se iz ove perspektive čini neshvatljivom.

View this post on Instagram

A post shared by Leyla (@lejlafitness)

Radiosarajevo.ba: U jednom trenutku rekli ste da koliko god da ste zavoljeli svoj posao, rad sa slavnima nije Vam donosio neko zadovoljstvo, zašto?

Rose: Da, to je istina. Koliko god da mi je godio taj život i sav taj prestiž rada sa slavnim ličnostima, u nekom dijelu mog života prestao je da me motiviše. I počela sam da lagano mrzim svoj posao zbog ljudi sa kojima sam radila. Tako sam odlučila da se preselim u zapadni dio Los Angelesa, i otvorim teretanu i počnem da treniram neku drugu klijentelu. Osjetila sam da mi veće zadovoljstvo pričinjava kad uspijem oporaviti djete sa nekom vrstom invaliditeta nego da se zamaram sa nekim nedovršenim ličnostima koje me nemaju čime inspirisati. Tako da, definitvno sam sretnija osoba kad radim sa običnim ljudima. Moj cilj nije da osoba samo izgubi na težini, već da izgradi sebe u jaču i bolju osobu. Da vratim samopouzdanje, da osoba ojača mentalno, jer to je cilj sporta. Ja znam kako je mene sport promijenio. I raduje me kad uspijem da drugima pomognem kroz sport.