Pročitajte kompletan emotivni govor Joaquina Phoenixa na dodjeli Oscara

Sinoć su, u Los Angelesu, podijeljeni ovogodišnji Oscari. 

Iako je za mnoge kategorije, kao i obično, upitno da li su dodijeljene baš najboljim - većina se neće suglasiti da je, npr, Toy Story 4 zaslužio Oscara više od Klausa - za jednu kategoriju nije bilo puno dileme. Riječ je o Oscaru koji je dodijeljen za najbolju mušku ulogu, a ove godine, više nego zasluženo, osvojio ga je Joaquin Phoenix.

Phoenix je Oscara dobio za ulogu u filmu Joker u kojem glumi istoimenog zločinca (zapravo, da li je zločinac?) iz slavnog DC-jevog stripa. 

Ovaj 46-godišnji glumac, kojeg još pamtimo po ulogama iz filmova Gladiator, The Master i Her, od premijere Jokera u apsolutnoj je žiži javnosti. Svi žele čuti što on ima reći, a Phoenix je ovaj momentum iskoristio da u javnosti govori o ozbiljnim životnim stvarima.

Filmčina stigla i u Sarajevo: Pogledajte kako je bilo na pretpremijeri Jokera

Ocjena 9.4 na IMDB-u (nakon 25 hiljada glasova). Remek-djelo. Instant klasik. Film godine. Film o kojem će se pričati godinama... Sve ovo dovoljno je da vas zaintrigira da pogledate film o kojem se dugo priča, dugo očekuje, priču oko koje se nedavno stvorilo i nekoliko kontroverzi. No, krenimo redom.

U proteklih mjesec dana uhapšen je jer je prisustvovao protestu za klimatske promjene u Washingtonu, na dodjeli BAFTA nagrada je šokiranom življu u britanskoj dvorani poručio da su rasisti, jer niti jedna nominacija nije data "ljudima u boji", a njegov sinoćnji govor na dodjeli Oscara također je daleko odjeknuo...

I baš zbog toga što je ove riječi, važno čuti, njegov govor objavljujemo u cjelosti:

"Prepun sam zahvalnosti trenutno, ali ne osjećam se boljim niti iznad bilo koga od svojih kolega koji su večeras tu, jer dijelimo istu ljubav - to je ljubav prema filmu. I ova forma izraza dala mi je najčudesniji život. Ne znam gdje bih bio da nije njega. 

Ipak, mislim da je najveći dar koji je dat i meni i brojnim ljudima u ovoj industriji, jeste prilika da koristimo glas za one čiji glas se ne čuje. Razmišljao sam o nekim ozbiljnim, stresnim stvarima s kojima se kolektivno suočavamo. 

Čini mi se često osjećamo ili nas prave da se osjećamo da smo šamioni u mnogo čemu. Ali, ono što ja vidim jeste zajedništvo. Bilo da pričamo o rodnoj nejednakosti ili rasizmu ili quuer pravima ili pravima starosjedioca ili pravima životinja, mi pričamo o borbi protiv nepravde. 

Pričamo o borbi protiv vjerovanja da jedna nacija, jedna rasa, jedan rod, jedna vrsta imaju pravo da dominiraju, koriste i kontroliraju druge bez ikakve kazne. 

Veoma smo se distancirali od prirode. Mnogi od nas su krivi za egocentrični pogled na svijet i vjerujemo da smo centar svemira. Odlazimo u prirodu i uništavamo je za svoje resurse. Mislimo da imamo pravo da vještački oplodimo kravu i ukrademo njenu bebu iako su njena zavijanja i ljutnja svima jasni. Onda uzmemo njeno mlijeko koje je namijenjeno njenoj bebi i stavljamo u svoju kafu, u svoj doručak. 

Plaši nas ideja da se moramo promijeniti, jer mislimo da moramo nešto žrtvovati, nečeg se odreći. Ali ljudi su tako kreativni i inovativni, da možemo stvoriti, razviti i implementirati sisteme promjene od kojih će koristi imati sva bića i okoliš.

Bio sam hulja, nitkov, cijeli svoj život. Bio sam sebičan. Bio sam zao ponekad, čovjek s kojim je teško raditi i nemate pojma koliko sam zahvalan što su mi mnogi od vas, koji su večeras ovdje, dali drugu šansu. Mislim da nam to najbolje ide: kada pružimo podršku jedni drugima. Ne kad se mrzimo zbog greški iz prošlosti, već kad pomognemo jedni drugima da rastemo. Kada obrazujemo jedni druge, kada vodimo jedni druge ka iskupljenju. 

Kada je imao 17 godina, moj brat [River Phoenix, op.pr.], napisao je ove stihove: "Trči u zaklon s ljubavlju i mir će te pratiti."