Posljednji intervju Tome Zdravkovića: Jedna stvar mu je bila važna!

Da je poživio, legendarni "posljednji boem" i "kralj kafane" Toma Zdravković u novembru bi napunio 83 godine. Sudbina je htjela pa je čovjek u čijim pjesmama se mogla prepoznati bezmalo svaka duša balkanska, otišao na, nadati se, bolje mjesto, prije 30 godina, tačno 30. septembra 1991. godine.

Ovih dana, Balkan obilazi film o njegovom životu, Toma, koji je stvorio legendarni Dragan Bjelogrlić. 

Jul 1991: Teško bolestan i napušten gotovo od svih Toma Zdravković već tri nedjelje leži na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. 

Trending

Bosanskohercegovačka kompanija gradi brzu cestu u Hrvatskoj: 'Ovo je strateška dionica'

"Izvađen mu je i drugi bubreg, pa bez aparata za dijalizu ne može da živi. Svoje nevolje junački podnosi, ali mu srce ranjava to što ga do sada nijedan kolega nije posetio...", objavio je Yugopapir

• Posljednji Tomin intervju možete čitati na OVOM linku.

On je svoj posljednji intervju dao 12. augusta 1991. godine iz bolnice, a u tom trenutku je sve djelovalo vrlo optimistično jer on je život znao da živi punim plućima do posljednjeg daha.

"Život je ponekada imao iznenađujuće obrte. Bilo je mnogo neozbiljnosti. Ali za mene je bilo važno da odem na pijacu i kupim sve cveće! Osim što bih obradovao prodavačice, najviše bih, zapravo obradovao one male, nepoznate ljude kojima sam ga poklanjao. Oni će se, siguran sam, celog života sećati Tome Zdravkovića i poklonjenog cveća", pričao je on.

Toma je u augustu osjećao da je najgore prošlo, a to je objasnio time što se mnogo bolje osjeća, ali i tome što se doktori više šale sa njim:

"Sada vidim po profesorima da je najgore prošlo, a i sam se osećam bolje. Znam da me čekaju još mnoga iskušenja, redovne dijalize, operacije... Sve to treba izdržati bez panike i u uverenju da će sve proći najbolje."

Ako je neko i mogao da izdrži to bez straha, onda je to bio Toma, jer kako je pjevač naglasio u ovom intervju, on je bio mnogo jači nego što je pokazivao:

"Mnogo sam jači nego što se misli... Ja se ne predajem, da me nije stid ovih ljudi oko mene, sada bih izašao na hodnik i zapevao iz sve snage."

Njegovo pjevanje, čini se održavalo ga je u životu, a o želji da pjeva govorio je ovako:

"Pevaću čim izađem. Neću čekati ni transplataciju, koja će, verujem, uslediti za pet-šest meseci. Pre mnogo godina počeo sam da pevam sa željom da se dokažem, sada ponovo osećam tu želju. Želim pesmu. U meni se bude nove pesme, radosti... Pevao bih za sebe iz sve snage... Čudo je to. U pesmi nema foliranja, zezanja... Pesme su ozbiljna stvar."

August 1991. godine bio je pun nade za Tomu Zdravkovića.

Tog augusta činilo se da će uskoro sve ponovo biti u redu. Naime, Toma je tada saznao da Goran Bregović, još jedna muzička legenda, želi da njih dvojica zajedno spreme pjesmu. Ta vijest učinila ga je veoma sretnim, a još veću sreću pružila mu je vijest da će mu Mustafa Mujagić, nekadašnji menadžer, donirati bubreg.

"Toma je sve to primio gotovo sa nevjericom, a meni je teško da prihvatim činjenicu da jedan moj stari prijatelj provede na stalnoj dijalizi", rekao je tada Mustafa.

Međutim, Toma nije dočekao ni saradnju sa Bregovićem, ni Majagićev bubreg, piše Kurir.rs

Samo mjesec i po dana po izlasku ovog intervju Toma je preminuo, a iza sebe ostavio je mnoge fanove koji su tugovali, a najviše Gordana, njegova supruga i Kosara, njegova majka, koja do početka augusta uopšte nije ni znala da joj je sin bolestan.

"Sve do pre deset dana nisam znala da je teško bolestan. Ništa nisam znala, ništa mi nisu rekli", rekla je uplakana Kosara tog 12. augusta 1991. godine za sarajevske novine.