Netflixov 'Adolescence' je drama koja nameće pitanje: Koje vrijednosti usvajaju naša djeca?

Drama Jack Thornea i Stephena Grahama o tinejdžeru optuženom za ubistvo je zapanjujuća.

Krajem 80-ih postojala je trilogija drama Malcolma McKaya pod nazivom A Wanted Man. U njemu su glumili Denis Quilley i Bill Paterson, a u centru je imao najfenomenalniju predstavu Michaela Fitzgeralda kao Bilija, čovjeka uhapšenog zbog nepristojnosti koji je osumnjičen za ubistvo djeteta.

Prvi dio uslijedio je nakon njegovog ispitivanja od strane detektiva (Quilley), drugi nakon njegovog suđenja. Bila je to, i ostala, najrazornija i besprijekorno napisana i odigrana serija koju sam ikada vidio – što je moguće bliže televizijskom savršenstvu.

Trending

Sezonski voz Sarajevo-Ploče ponovo u funkciji: Moguć popust od 30 i 50% na kartu, ovo su detalji

Bilo je nekoliko kandidata za krunu tokom godina, ali nijedan se nije približio kao zadivljujuća serija od četiri dijela Adolescencija Jacka Thornea i Stephena Grahama, čija su tehnička dostignuća – svaka epizoda urađena u jednom potezu – usklađena s nizom nagrađivanih izvedbi i desetinama scenarija koji uspijevaju biti prirodno prirodni i evocirani u istom vremenu. Adolescencija je duboko dirljivo, duboko mučno iskustvo.

Počinje tako što je policija upala u porodičnu kuću 14-godišnjeg Jamieja Millera i uhapsila ga zbog sumnje da je noć prije ubio svoju drugaricu iz razreda Katie. Prve dvije epizode uranjaju nas u svijet policijske stanice, proceduralnih detalja i detektivske zgrade slučaja protiv Jamieja (Owen Cooper), iako on poriče umiješanost.

02.04.25. 20:00

Lider kultnog Laibacha: "Pristali smo otići u Beograd pod uslovom da prvo sviramo u Sarajevu"

Odabrao je svog oca, Edija (Steven Graham), kao odgovarajuću odraslu osobu. Gledaćemo kako se nevjerica ovog čoveka tokom 13-mjesečnog perioda priče pretvara u nesagledivu tugu. Nije spojler reći da je Jamie ubio Katie – dokazi su nam dati rano i nepobitno. Zabrinutost u drami je zašto. 

Najzapanjujuća epizoda – blistavog kvarteta – je pretposljednja, koja se gotovo u potpunosti sastoji od seanse između Jamieja i dječje psihologinje Briony (Erin Doherty), koja je poslana da izvrši nezavisnu procjenu potrebnu prije sudskog postupka. Dohertyjeva prepoznatljiva hladna i brza inteligencija savršeno je raspoređena ovdje dok Briony gura dječaka naizmjence, gurajući ga sve bliže i bliže istinama koje ne želi priznati i artikulaciji uvjerenja za koja jedva da zna da ih drži. 

Ako posljednja epizoda, koja se koncentriše na očajničke pokušaje porodice da se drži na okupu, djeluje malo slabije, to je samo u kontekstu onoga što je bilo prije.

Njegovo odbijanje da ponudi lake izlaze (bez nasilnih roditelja, bez mračnih porodičnih tajni), bez jasnog objašnjenja šta jednog dječaka navodi na ubistvo, a drugog ne, čini se hrabrim i stvarnim.

Adolescencija postavlja pitanje kome i čemu učimo dječake i kako očekujemo da se kreću ovim sve toksičnijim i nemogućim svijetom. I to nas čini dovoljno prisutnim za pitanje koliko će djevojaka i žena umrijeti dok mi pokušamo sve to riješiti.