Jasmin Geljo za Radiosarajevo.ba: Ne znam stide li se političari sami sebe. Ljubav je nestala

Jasmin Geljo, legendarni glumac koji je publici zauvijek ostao u sjećanju kroz ulogu Mime Šiš u kultnoj Audiciji, na nedavno završenom Sarajevom Film Festivalu (SFF) predstavio je film Mačji krik u kojem igra glavnu ulogu.

Geljo, poznat po svojoj sposobnosti da likovima udahne izvanrednu životnost, ovim filmom ponovno pokazuje svoju filmsku moć, ali i duboku emotivnu povezanost s pričom koju donosi.

U razgovoru za portal Radiosarajevo.ba Geljo je govorio o ostvarenju, ali i životu u Kanadi gdje živi i radi dugi niz godina, sinu Filipu, koji je bio dijelom više nastavaka Avatara Jamesa Camerona, Sarajevu…

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Jasno je da je za Gelju svaki projekat mnogo više od posla, za njega su to prilike da kroz film ispriča priče koje diraju, potiču na razmišljanje i ostaju u pamćenju gledatelja.

Mačji krik je zatvorio 31. SFF, to je bila posljednja projekcija u okviru Festivala. A, film je nastao prema istinitom događaju.

21.08.25. 22:48

Kiša i glamur: Tarik Filipović, Jovana Stojiljković, Milena Radulović mokri na crvenom tepihu

"Sve zavisi od publike. Samo mislim da će oni koji budu gledali ovaj film - stati, zamisliti se. Možda će pronaći u sebi, što stalno ponavljam, davno izgubljene emocije, ljudske emocije. Ovaj film je toliko emotivan, i toliko je snažna priča tog čovjeka, istinita priča, koji je spasio bebu, dijete. On je zaista heroj. Cijeli svoj život posvetio je tome da spasi dijete koje su svi otpisali, čak i doktori. I danas to dijete ima 15-ak godina. Jeste da ima poteškoće u razvoju, ali je živo, gleda, igra se. Svaka mu čast", kazao je Geljo.

On igra Stamena, tog čovjeka koji je život podredio unučetu, djetetu koje ima genetsku bolest zvanu "Sindrom mačijeg plača".

"Kad sam pročitao scenarij, odmah sam rekao: 'Hoću ovo!' Vjerujte, u nekim scenama, jer je u par scena bila prava beba, bukvalno sam plakao. Nisam mogao zaustaviti suze jer sam sve to doživljavao kroz ono što je taj čovjek doživljavao.

Ovo je priča i o političkom sistemu, koji… ne znam. Ne znam da li se političari na nivou bivše Jugoslavije stide sami sebe. Ne znam rade li sve ovo iz nekog kompleksa. Mislim da to rade iz kompleksa seksualne frustracije, ne pretjerujem. Njihovi razni jataci, sve to… Dosta je! Dajte malo da vratimo ljudskost, emociju, humanizam. Nestala je ljubav. Ljudi su zaboravili na ljubav. Sve je postalo trka za novcem, što više novca, što bolje auto, i onda si, kao, macho. Pa nismo, ljudi. Ima nešto i u glavi", emotivno je rekao Geljo.

Režiju potpisuje Sanja Živković, a Geljo je istakao da mu je vrlo prijatno bilo raditi s cijelom ekipom.

Crni oblak nad svijetom

"Jako prijatno. Nakon dugo vremena osjetio sam ono da svi guraju jedni druge, svi pomažu. Bez opterećenja. Sanja je imala taj osjećaj da da glumcu dovoljno vremena, zna kada da prekine kadar, kada da nastavi. Kompletna ekipa je bila sjajna: Sanja Mikitišin, Vlado Paskaljević (sin pokojnog Gorana Paskaljevića, op.a.), Munire Armstrong - producentica iz Kanade… Svi smo radili kao tim i mislim da smo napravili jedan film koji nosi važnu poruku. Ne tvrdim da je to remek-djelo, ali jeste priča o tome gdje smo se izgubili, u čemu smo se izgubili", poručio je Geljo.

Iako ne djeluje kao posebno emotivna osoba, tokom ovog razgovora apsolutno nas je razuvjerio.

Kazao je kako su emocije u svakome i da različite stvari kod ljudi bude prekomjerne emocije.

"To je uvijek u nama. Ja sam nedavno imao i ličnih problema, bio sam mjesec u bolnici, a tu su bili hospitalizirani i ljudi koji imaju zavisnosti, pa i od kanabisa i raznih drugih droga. To su djeca, 20 ili 25 godina, potpuno izgubljena. U Kanadi je prošle godine država zaradila 14,5 milijardi dolara od legalizovanog kanabisa, dok su ulice pune izgubljenih mladih. I niko ne mari. A taj kanabis koji se prodaje često ima ulje pomiješano s fentanilom, a to uništava mozak. Strašno. I dolazi to i ovdje.

Kao da je cijelu planetu prekrio neki crni oblak koji je ispustio zli prah, pa ljudi više nemaju emocije, ne znaju šta znači voljeti ili biti voljen", iskreno će Geljo.

Predzadnje večeri SFF-a, 21. augusta, Geljo s ekipom Mačjeg krika prošetao je crvenim tepihom ispred Narodnog pozorišta Sarajevo. Ili bolje reći pretrčao držeći kišobran, jer je ogroman pljusak malo prije toga zahvatio Sarajevo.

"Ja sam to nazvao 'crveni i mokri tepih'. Sredio sam se, obuo italijanske cipele, a one se natopile vodom! Ali, dobro, super je bilo. Baš zanimljivo. Ipak, previše je buke. Film je sedma umjetnost, trebalo bi da bude više klasične muzike", kazao je Geljo s prepoznatljivom dozom humora.

SFF-om je oduševljen. Rekao je kako mu sve fantastično izgleda.

"Bio sam na većim festivalima poput onog u Torontu, ali ovo je zaista vrhunski. Sarajevo u ovom periodu izgleda odlično. SFF je vrlo poštovan u Torontu, Vancouveru, svuda. Samo bih volio da bude malo otmjeniji u pratećim događajima", ponovio je Geljo.

Kulta Audicija, u kojoj je igrao sa sjajnim Senadom Bašićem, pokojnim Sašom Petrovićem, Admirom Glamočakom i brojnim drugim izvrsnim glumačkim imenima, neprevaziđena je na našim prostorima.

"Da, sve je krenulo iz Obale. Akademiju sam upisao 1981, završio 1985. Nije bilo ništa, kopali smo podrum, otvorili smo klub Akademije. Ponudio ga prijateljima, nisu htjeli, nagovorio sam ih, arhitekta ušao, rekao 'wow' i krenulo je. Klub je bio krcat. Napravili smo nekoliko dobrih predstava, uključujući Audiciju koja je obišla svijet. Gledalo je više od tri miliona ljudi. Likovi iz Audicije, prema mom mišljenju, su kao Čaplinovi likovi - vječni. Bez politike, bez kalkulacija - samo umjetnost", iskreno je kazao Geljo.

Usmjeren je ka novom projektu. A riječ je o Geljinom scenariju za koji pokušava dobiti finansijsku podršku.

"Imam ga godinama. Ustvari, imam 12-ak scenarija ukupno. Radim s Enverom Puškom, vrhunskim scenaristom. Tema? Ne bih otkrivao, ne želim da je neko ukrade", kroz smijeh je poručio Geljo.

Sarajevo može igrati Beč, Istanbul, Švicarsku...

Ipak, ukratko je objasnio o čemu se radi.

"Priča je to o vrhunskom hirurgu koji dođe na Zapad i ne priznaju mu diplomu, postane praktično niko. Traži posao, ne može dobiti ni posao čistača jer nema 'kanadsko iskustvo'. Kaže: 'Znam šta je metla, usisivač, to je univerzalno.' Na kraju dobije posao, ali u šokantnoj profesiji. Volio bih da snimim taj film, u koprodukciji, da povežem Kanadu i BiH. Ali ovdje sve ide teško - nema ponuda, nema marketa lokacija, a potencijal ogroman. Sarajevo može igrati Beč, Istanbul, Švicarsku. Jeftinije je nego igdje. Ali političari ništa ne rade po tom pitanju", naglasio je Geljo.

Njegov sin Filip krenuo je njegovim stopama. Nakon enormnog uspjeha serije PBS-a Odd Squad i činjenice da je igrao u više nastavaka plenetarno popularnog Avatara slavnog Jamesa Camerona, Filip se zasitio setova.

"To je njegova stvar. Sve je počelo slučajno. Prvu glavnu ulogu dobio je u seriji PBS-a, snimao godinu i po. Tu je izgubio djetinjstva, druženje s vršnjacima. Pa se vratio školi. Onda dobio ulogu u Avataru, među 35.000 djece iz cijelog svijeta. Pa mu tutor za školu na set dolazio da ne bi zaostajao. I odlučio je da stane. Umorio se. Snimanje Avatara nije kao obično snimanje, tu ima mnogo specijalnih efekata i jako je naporno.

Imao je i zdravstvenih problema. Sada piše, povučen je, ne voli glamur, ne voli kad ga neko predstavlja sa: 'Ovo je Filip iz Avatara', a njegovi drugari to često rade. To mu smeta, kao što i meni nekad smetalo: 'Eno ga, onaj iz Audicije'", ispričao je Geljo.

Priznaje svoju grešku što sina nije naučio bosanskom jeziku, ali je rekao da se nada da će to uspjeti ispraviti. Ove godine Filip nije bio raspoložen za Sarajevo i glamur Festivala, ali Geljo je rekao da mu je obećao doći.

"Pokušavam ga nagovoriti da dođe u Sarajevo. I hoće. A, iako neće sada da glumi, pitao sam ga hoće li igrati u mom filmu. Rekao je: 'Ako dobiješ pare za film - igram.' A ima baš jedna uloga za njega. Obećao je. Nadam se da hoće", zaključio je Geljo u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.