Filmovi iz bivše Istočne Njemačke: Digitalizacija košta, ali vrijedi

Šta se poslije mnogo vremena dogodi sa filmom, može da se osjeti čim se otvori metalna kutija u kojoj je rolna. Miris sirćeta. A to ne znači ništa dobro.

Tada je vrijeme za mašinu za pranje. Direktor studija Ralf Jesse je sa kolegama kupio tu mašinu iz osamdesetih godina u Holywoodu. Danas ona pomaže u spasavanju starih filmova iz nekadašnje Istočne Njemačke (DDR).

Prije 80 godina osnovana je nekadašnja filmska kompanija DDR, nazvana DEFA. Jedan od njenih najpoznatijih filmova je Tri lešnika za Pepeljugu (Drei Haselnüsse für Aschenbrödel), bajkoviti klasik koji se i danas prikazuje za Božić.

Trending

Argentinac Pablo nestao u Međugorju: Ako imate informaciju javite GSS-u

Filmovi neće izdržati još narednih 100 godina

Legendarni su i Ubice su među nama (Die Mörder sind unter uns), Solo Sani (Solo Sunny) i Legenda o Paulu i Pauli (Die Legende von Paul und Paula).

Ali naravno, postoji još mnogo toga.

Kako objašnjava Stefanie Eckert, tada je nastalo oko 700 igranih filmova, 900 animiranih i 2.000 dokumentarnih filmova. Ona vodi fondaciju DEFA, koja upravlja filmskim naslijeđem, piše dpa.

Filmovi se čuvaju u Njemačkom saveznom arhivu i do sada nisu svi digitalizovani. Vremenom to postaje problem.

"Filmovi jednostavno neće izdržati još narednih 100 godina", kaže Eckert i kao primjer navodi sindrom sirćetne kiseline.

Čak i pri najboljem skladištenju dolazi do znakova raspadanja. "Može da se pokuša da se to zaustavi", kaže ona. Ali bolja je digitalizacija.

To, međutim, košta.

Na jugu Berlina, u neupadljivoj zgradi, upravo se još jedan film čuva za buduće generacije. Stare filmske rolne dopremaju se u metalnim kutijama, stručnjaci ih provjeravaju, pažljivo čiste u mašini za pranje filmova i potom skeniraju.

Uređaji izgledaju kao da ste zalutali u epizodu Zvjezdanih staza.

Glumica Katharina Thalbach bila je još veoma mlada u filmu Jadi mladoga Vertera (Die Leiden des jungen Werthers). Sada se taj film iz 1976. digitalizuje u studiju kompanije Eurotape.

Na ekranima se zatim koriguju boje i, na primer, uklanjaju ogrebotine. Direktor studija Jese i njegov tim detaljno objašnjavaju svaki korak procesa.

Digitalizacija jednog filma košta više desetina hiljada eura, kaže Evkert. Od 2019, zajedno sa drugim institucijama, koristili su sredstva iz programa za očuvanje filmskog naslijeđa, za koji se godišnje izdvajalo 10 miliona eura (20 miliona KM).

U međuvremenu su, međutim, sredstva otprilike prepolovljena, a nejasno je šta će se dogoditi poslije 2028, kada se program završi.

Filmsko naslijeđe i Njemačka

Zajedno sa drugim organizacijama, ona apeluje na vlast da nastavi finansiranje programa.

"Filmsko naslijeđe je nezamijenljiv dio našeg kulturnog pamćenja i ogledalo njemačke istorije", navodi se u apelu upućenom državnom ministru za kulturu Wolfram Weimer, pokrajinama i Nemačkoj ustanovi za podsticaj filma.

"Očuvanje ovih dragocjenih fondova trka je s vremenom i fizičkim propadanjem materijala", stoji u pismu. Filmovi koji se više ne gledaju i o kojima se više ne govori su "mrtvo naslijeđe".

Do sada je digitalizovan tek mali dio filmova, kaže Eckert. Kada je riječ o igranim filmovima DEFA, do sada je obrađena gotovo polovina.

Prije oko 1h

Netflix najavio novu seriju: Will Ferrell kao posrnula golf legenda

Fondaciji stalno stižu zahtjevi za filmove, čak i iz dalekih zemalja poput Čilea.

To što su filmovi iz DDR uopšte sačuvani na jednom mestu i pohranjeni u Saveznom arhivu - umjesto da danas moraju da se skupljaju rasuti širom svijeta - je zahvaljujući činjenici da je u DDR postojala obaveza arhiviranja filmskog materijala.