Bakšić-Čamo o filmu "Deset u pola": Pratila nas je sreća

Snimati filmove u pandemiji nije nimalo lako. Kada se desio vrhunac pandemije mnogi su ostali bez posla, a među onima koji su pogođeni posljedicama koronavirusa, osim turističkih radnika, muzičara, ugostitelja, jesu i umjetnici.

Snimati filmove prije godinu i po činilo se nemogućim, kazala nam je producentica filma Deset u pola, Amra Bakšić-Čamo. No, usudili su se krenuti u ovaj izazov i dočekali su posljednju scenu koja je danas snimljena u Sarajevu.

Tome u prilog ide i činjenica da se pandemija polako povlači, kaže nam Bakšić-Čamo.

„Dvije stvari su presudne što smo uspjeli snimiti ovaj film. Jedna je naravno što se pandemija, na neki način povukla, kad smo mi odlučili da snimamo. To je faktor sreće, on ima ogroman utjecaj na svakoj produkciji filma koliko god se mi trudimo da kažemo da je profesionalan pristup stvarima ključan. Pored toga, ako vas malo i sreća prati, onda su stvari mnogo lakše. S druge strane, pitanje je i odluke i hrabrosti“, govori producentica.

Prije godinu dana takva odluka snimanja se činila suluda, dodaje Amra.

„Vjerovali smo da ćemo se za nekoliko dana vratiti u neku normalnost, da ćemo pandemiju ostaviti iza sebe, a nakon godinu i po smo postali smo svjesni da, ako ne počnemo raditi u pandemijskim uslovima, prestat ćemo biti ono što jesmo, a to je filmski profesionalci“, ističe Bakšić-Čamo.

Na snimanju su, dodaje naša sagovornica, vladale vrlo rigorozne epidemiološke mjere koje su poštovali svi.

Od redovne dezinfekcije ruku do nošenja maske. Mada su neki pomislili kako bi film mogao ugledati svjetlost dana za Sarajevo Film Festival, to je, kaže nam Amra, nemoguće.

„Mislim da je u pitanju i dokazivanje samim sebi da mi jesmo ono što jesmo, bila pandemija ili ne. Postprodukcija filma je zahtjevan proces i jako bi teško bilo da ga završimo do Sarajevo Film Festivala, to nam nije ni plan. Nadamo se premijeri u 2022. godini i to bez pandemije.

Mi ovo radimo u okviru projekta Sarajevo grad filma za globalne ekrane, kojeg godinama razvijamo sa TRT-om, to je već treći projekt, odnosno finansiranje niskobudžetnih projekata regionalnih autora. Tu se uvijek budžeti kreću oko 250 hiljada eura, u ovom slučaju malo više, ali radi se o nečemu što je za regiju niskobudžetni film“, pojašnjava Bakšić-Čamo.