Izbori u BiH: Građani u okovima, ponuda ista, a ovo su ključna pitanja

Posljednja rečenica Preambule Ustava Bosne i Hercegovine konstatuje da najviši državni zakon utvrđuju: «Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima) i građani BiH». Dakle, svi su oni ustavni i politički subjekti, pa bi tako trebalo biti i u izbornom procesu. Ali nije.

U odredbama koje regulišu izbornu tematiku bh. Ustav demantuje sam sebe. Pripadnici manjina i «ostali» građani ne mogu biti kandidovani za Predsjedništvo BiH i Dom naroda državnog parlamenta. Srbi iz Federacije BiH ne mogu biti birani za člana kolektivnog šefa države, kao ni Hrvati i Bošnjaci iz Republike Srpske.

Doneseno je više presuda Evropskog suda za ljudska prava kojima se traži eliminacija diskriminacije građana u izbornim pravilima. Ni jedna nije primjenjena. Gotovo pola države naziva se po jednom narodu. Drugi entitet je komponovan tako da pomaže održavanju tenzija između Bošnjaka i Hrvata.

Prema tome, ne samo mononacionalne ideologije i politika etničke isključivosti i netrpeljivosti - što dominiraju ovim prostorima već tri decenije - već i Ustav BiH determinira građanina generalno i u izbornim normama, prvenstveno, prema narodnosnoj pripadnosti. Takvo ustavno stanje utiče na izborne norme i na ponašanje birača pri glasanju. Građani su sputani negativnim političkim pritiscima i ustavnim okovima, ili onemogućeni da se kandiduju za bitne pozicije u vlasti.

Ponuda – U izbornom nadmetanju ove godine učestvovaće čak 128 političkih subjekata. U konkurenciji su 58 stranaka, 36 koalicija i 34 nezavisna kandidata. Ta brojnost manje govori o demokratičnosti, a više o statusno-novčanoj privlačnosti ulaska u organe vlasti. Odlučujuće izborne bitke na državnoj i entitetskoj razini vodiće se između nekoliko stranaka, kao vjerovatnih nosilaca budućih postizbornih koalicija i učesnika u konstituisanju vlasti. Pri tom, različite su situacije po entitetima.

U Republici Srpskoj takmiče se dva stranačka «paketa» u tvrdom ili nešto mekšem (veliko)srpskom pakovanju. Koalicija oko SNSD-a Milorada Dodika protiv Saveza za pobjedu (SDS, PDP, NDP). Da se središnja snaga Saveza za pobjedu SDS ne distancira od svog izvorišta potvrdio je njen vođa i pretendent na fotelju predsjednika RS-a Vukota Govedarica. On je poručio haškom osuđeniku Radovanu Karadžiću (preko njegove supruge i kćerke) da će biti kao on. Nisu od srbovanja imuni ni osnivač PDP-a Mladen Ivanić pa ni predsjednik NDP-a Dragan Čavić. Ipak, Dodik je još uvijek u tome nenadmašan. Savez za pobjedu, ako ništa, ne dovodi u pitanje opstanak bh. države (jer pokušaj odvajanja RS-a smatra opasnom avanturom) i zalaže se za ulazak u Evropsku uniju. Ključni argumenti Saveza su socijalna nepravda, represivnost i korumpiranost Dodikovog režima.

Odlučujuća nadmetanja u izborima na prostoru Federacije BiH biće u četverokutu SDA-SBB-SDP-HDZ. Niz manjih stranaka koje se nude kao alternacija etnoideologijama mogle bi biti od suštinske važnosti za snaženje građanske opcije, pa i pri stvaranju eventualne postizborne koalicije na toj ideološkoj osnovi. Politički je nezrelo a društveno neodgovorno što nije uspostavljen širok savez građanski deklariranih stranaka. Stranački autizam i liderski egoizam umanjili su mogućnost značajnijih promjena na depresivnoj bh. političkoj sceni.

Stanje – Da je Bosna i Hercegovina normalno uređena država i da njeni građani odlučuju u normalnim okolnostima na ovim izborima bi, napokon, odzvonilo strankama koje decenijama zamajavaju narod ideologijama prošlosti i lažnim obećanjima.

Ne samo da je društvo dekomponovano po etnoreligijskoj logici, već je došlo do ekstremnog socijalnog raslojavanja. Politički etnobiznis, ratno profiterstvo, budžetski parazitizam, otimačina društvene imovine, pljačkaška privatizacija najuspješnjih preduzeća iz vremena socijalizma, siva ekonomija, korupcionaštvo, nepotizam, klijentelizam i spone s kriminalnim miljeom - oblikovali su bogatunsku klasu, socijalno bešćutnu i ravnodušnu spram društvenih potreba i državnih interesa.

Srednje klase, kao kreativnog i stabilizirajućeg društvenog i državnog faktora, gotovo da nema. Njeni ostaci ili su osiromašili i marginalizirani ili su van zemlje, ili su, pak, prešli u «viši razred». Radništvo većinom tavori u obespravljenosti s bijednim platama. Pauperizaciji je izložena masa građana od onih što ne mogu doći do posla do većine penzionera. Ljudi umiru ili se ubijaju zbog bijede i nemogućnosti da nabave potrebne lijekove, umiru od sramote za koju nisu krivi. Novac iz dijaspore spašava na desetine hiljada ljudi.

Najveći dio građana nije ustavno, zakonski i pravosudno zaštićen od samovolje vladajuće manjine. Ovakav Ustav ide na ruku (samo)reprodukciji etnopolitičkih «elita». Pretežuća rezignacija je zatomila motivaciju za građanski otpor tom političko-tajkunskom nasilju.

Kutije – Tako dolazimo do ključnih pitanja. Da li će se građani birači, a neglasači trgnuti iz letargije i pridružiti se onima kojima je ovakvog vladanja preko glave? Da li će izlazećim na izbore, napokon, biti najvažnija egzistencijalna pitanja? Da li će se do izbora učiniti sve moguće da se smanje mogućnosti manipulacije glasačkim listićima i kutijama?

Centralna izborna komisija BiH je među bitnim državnim institucijama pod sumnjom u odgovoran i čestit rad. To je porazno, s nepredvidvim posljedicama po izlaznost na birališta. Valjanost rada CIK-a - osim građana, medija, nevladinih organizacija i pojedinih stranaka - dovode u pitanje međunarodne misije u BiH, uključivši Ured OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR).

Upitno je da li je više od 4.000 posmatrača, od toga nekoliko stotina međunarodnih (Ambasada SAD, EU, Evropski parlament, NATO), biti dovoljno za nadzor nad regularnošću glasanja i zbrajanja. U biračkim odborima su predstavnici učesnika izbora.

Izbore nadziru i šefovi država Hrvatske i Srbije. Kolinda Grabar Kitarović i u OUN-u jadikuje što nije izmjenjen Izborni zakon onako kako HDZ-ovi žele. Aleksandar Vučić kao da gubi kontrolu (i) nad sobom. Naljutio ga je Ivanić porukom da se ne miješa u izbore u RS-u, pa je Vučić zaprijetio posfestum objavljivanjem knjige sa frapantnim dokazima o uplitanju zapadnih sila u izbore. Vučić se tako diči da su pod špijunskom prismotrom Beograda i domaći i inostrani faktori u BiH. Možemo nagađati da li su Srbiji u toj raboti na raspolaganju saznanja neke druge države. Toliko o (ne)miješanju Srbije u unutrašnje stvari bh. države.

Na CIK-u je dogovornost da otkloni manjkavosti i uvjeri građane kako će biti sve učinjeno da njihov glas ostane njihov. I da na izbore ne utiču «fantomski» glasovi, što već stižu sa raznih strana, pa, i iz susjedstva. Što po logici dvojnog državljanstva, što falisifikatima.

Za kraj, nadajmo se što poštenijim izborima. Na biračima je da odluče da li će svojim glasovima natjerati opozicione stranke da stvore jaku postizbornu građansku koaliciju. Samo tako može doći do pozitivne promjene odnosa političkih snaga u BiH.