Najmonstruozniji BMW u historiji: "Zlatnu ribicu" pokretao je V16 motor

Kraj '80-ih godina prošlog stoljeća donio je "trku u naoružanju" njemačkih premium proizvođača. Trend je 1987. počeo BMW ugradnjom V12 motora M70 u tek predstavljenu seriju 7 (E32), a iščekivao se odgovor Mercedesa i Audija.

Međutim, ni u BMW-u nisu spavali na lovorikama nego su radili na još većem i snažnijem motoru. U najvećoj tajnosti odabrani tim inženjera radio je na razvoju i ugradnji 16-cilindričnog motora u BMW E32!

Zbog tajnosti projekt nije dobio uobičajenu oznaku nego kodno ime "Zlatna ribica". Kao baza je uzet M70 12-cilindraš od kojeg je preuzet razmak cilindara, hod i prečnik te "tajming" rada bregastih osovina. 

Dodatna četiri cilindra povećala su zapreminu motora s 5,0 na 6,7 litara. U proljeće 1988. godine "Zlatna ribica" je prvi put stavljena na testni sto, a pokazalo se da motor razvija 408 KS, u izoliranim mjerenjima čak i do 430 KS! Zahvaljujući aluminijskom bloku V16 motor težio je 310 kilograma.

Sljedeći zadatak bila je ugradnja u testni automobil. Inžinjeri su odabrali produženu "sedmicu" – BMW 735iL u smeđoj metalik boji – dok su za testiranje na cesti ugradili 6-stepeni manuelni mjenjač. 

Da bi se V16 agregat uopšte mogao uklopiti u motorni prostor, inženjeri su morali sve komponente hlađenja prebaciti u prtljažnik što je rješenje koje nikada nije koristio BMW ili neki drugi proizvođač na gotovom automobilu.

Radijatori su postavljeni u "gepeku", pa su inženjeri morali ručno napraviti "škrge" za dovod hladnog zraka na zadnjim krilima automobila te ispod poklopca prtljažnika.

Bilo je jasno da bi za serijsku ugradnju V16 motora bila potrebna potpuno nova serija automobila, čak se razmišljalo o supersportskom modelu ili luksuznoj limuzini iznad "sedmice".

U svakom slučaju, za razvoj i testiranje trebalo bi još najmanje pet godina pa je uprava bavarske kompanije prekinula projekt, a jedini napravljeni BMW E32 V16 završio je u fabričkom muzeju.