Životna priča Natasche Kampusch: 3.096 dana u zagrljaju otmičara

Natascha Maria Kampusch koja je rođena u Beču, 17. februara 1988. godine postala je poznata po tome, što je oteta 1998. i držana u zatvoreništvu duže od osam godina. Od otmičara, Wolfganga Priklopila, pobjegla je na današnji dan, 23. augusta 2006.

Svoje rano djetinjstvo Natascha je provela s majkom Brigittom Sirny, te ocem Ludwigom Kochom koji su u početku živjeli u vanbračnoj zajednici, no kasnije su se razišli.

Zajedno sa svoje dvije starije sestre živjeli su u Beču, točnije u bečkom okrugu Donaustadtu.

Nakon što su se Nataschini roditelji razišli, ona se nastavljala viđati s ocem Ludwigom te se dan prije otmice zapravo vraćala s odmora na kojem je bila s njim.

Njezina majka te večeri nije bile kod kuće. Natascha je otišla do susjede Glaser te ju zamolila da kod nje pričeka majku da se vrati kući.

Otmica

Desetogodišnja Natascha 1998. godine krenula je u školu. Ipak, do tamo nije stigla.  Dvanaestogodišnja svjedokinja svjedočila je da ju je vidjela kako ulazi u bijeli mini bus sa zatamnjenim staklima, dok su druga dva svjedoka izjavila da su uočila slovo G (od GF tj. Gänserndorf) na registarskim tablicama.

Dvanaestogodišnja svjedokinja također je izjavila kako je vidjela da je Natasha bila silom uvučena u minibus dok je istovremeno druga osoba upravljala vozilom. To bi značilo da su dvije osobe učestvovale u otmici.

Policija je 12 godina sumnjala u priču te 12-ogodišnje svjedokinje, samim time što su je školski učitelji proglasili djevojčicom bujne mašte, no ta djevojka zadržala je svoje mišljenje.

Nakon otmice, slijedila je velika potraga za 10-ogodišnjom Nataschom, no bila je potpuno bezuspješna. Policija je pretražila 700 automobila koji su odgovarali opisu navedenom u izjavi svjedoka. Čak i sam mini bus otmičara Wolfganga Priklopila bio je pod istragom. On je živio u Strasshof an der Nordbahn-u u nižem dijelu Austrije, blizu spomenutog Gänserndorfa, pola sata autom od Beča. No, otmičar je izjavio da je tog dana bio sam kod kuće, a da mu minibus služi za prijevoz građevinskom materijala pošto je u kući obavljao neke građevinske poslove. Njegov odgovor je u potpunosti zadovoljilo policiju te je sva sumnja sišla s njega. Također, on nikad prije nije imao kriminalni dosje pa nije bilo ni razloga da ga se dalje sumnjiči.

Policija je i nakon tog pokušaja nastavila svoju slijepu potragu. Medijima je servirana informacija da je bijeli minibus jedini trag koji policija ima te da je to jedina stvar koju u tom trenu mogu istraživati. No to je bio jedini vidljivi trag koji je policija imala. Istraživalo se područje gdje je djevojčica nestala, uključujući pse tragače i čitave timove tragača. Ronioci su pretražili široko područje Beča, a velik broj osoba s kriminalnim dosjeom vezanim uz seksualne kriminalne radnje bio je ispitan i provjeren. 

Natascha je sasvim slučajno na dan otmice uz sebe imala svoj pasoš pošto je par dana prije otmice bila na porodičnom putovanju u Mađarskoj te je policija proširila potragu i na druge zemlje; pogotovo Mađarsku.

Neutemeljene optužbe koje su se odnosile i na samu obitelj Kampusch još su više zakomplicirale slučaj. Službenici su također istražili i moguću vezu otmice s kriminalima francuskog serijskog ubojice Michaela Fournireta koji je u to vrijeme također bio aktualan.

Zatvoreništvo

Natascha Kampusch tokom života u zatočeništvu živjela je u veoma maloj, tajnoj sobici, 2.5 metara pod zemljom sa samo 5 kvadrata prostora. Tačnije, dimenzije sobice bile su 2.78m dužine, 1.81m širine, 2.37m visine.

Bio je to zatvoren prostor s dvoja vrata i velikim čeličnim glavnim vratima. Ulaz je bio skriven u Priklopilovoj garaži, a soba nije imala prozora niti je u nju dopirala dnevna svjetlost. Nataschi nije bilo dozvoljeno napuštati taj skučeni prostor za vrijeme noći prvih nekoliko godina svog zatočeništva. Prvih 6 mjeseci zatočeništva bila je neprestano u toj sobici bez ijednog izlaska iz nje. Nakon toga, sve je češće dobivala dopuštenje boraviti u ostatku kuće, no svejedno svake večeri spavala je obavezno u svojoj sobici.

U njoj je prebivala također dok je Priklopil bio na radnom mjestu. Nakon nekog vremena sobica je preuređena prema Nataschinim idejama. U trenutku kada je policija prvi put pregledala kuću u sobici su nađene novougrađene ljestve koje su vodile ka krevetu, ladice, police na kojima je imala i male šalice, TV, stol, stolicu, WC školjku i umivaonik, vješalice za odjeću, memo ploču i ventilator koji je mješao zrak u sobici- zatvoru. Soba je bila prepuna papira, knjiga, odjeće, kutija, igara i boca vode.

Od juna 2005. godine Nataschi je bilo dopušteno šetati se po vrtu. 17. februara 2006. Priklopil joj je dopustio da napušta kuću po potrebi. Nakon toga odveo ju je i na skijanje na nekoliko sati u blizini Beča. Tokom tog vremena nije imala priliku za bijeg. U početku je, ipak, Natascha ovu priču negirala, no nakon što su joj se pokazani dokazi priznala je njenu istinitost.

Prema Nataschinoj originalnoj izjavi nakon bijega, ona i Priklopil bi se rano ujutro digli i zajedno doručkovali. Priklopil joj je davao knjige, te se sama obrazovala, a prema izjavama njegovog kolege djelovala je sretnom. Kasnije, kad je generalno objašnjavala svoju izjavu, potvrdila je da se osjećala kao da joj ništa nije falilo tokom svog zatočeništva. Također, izjavila je i da je bila u startu pošteđena mnogih stvari, kao npr. nije bila u prilici početi pušiti, piti alkohol niti zapasti u loše društvo, za razliku od svojih vršnjaka. Priklopil je upozorio Nataschu kako su vrata i prozori kuće osigurani eksplozivom te bi pri svakom slučaju njenog mogućeg bijega sve eksplodiralo.

Također, tvrdio je da nosi pištolj i da će je ubiti ako pokuša pobjeći. Natascha tvrdi da je imala više prilika za bijeg. Priznala je da čak i sam Priklopil ponekad sugerirao načine na koje bi mogla pobjeći. Neki od susjeda čak su u medije pustili i priču da je bilo i slučajeva da bi Priklopil jeo u restoranu dok bi ga Natasha sama čekala u automobilu.

Bijeg

Natascha Kampusch pojavila se 23. augusta 2006. u javnosti. Čistila je i usisavala otmičarev automobil, BMW 850i u vrtu. U 12:53 sati, Priklopil je dobio poziv na svoj mobilni telefon te se udaljio od Kampusch zbog zvuka usisavača. Kampusch je ostavila usisavač uključen i pobjegla iz dvorišta. Trčala je kroz dvorišta i ulicu oko 200 metara tražeći od prolaznika da zovu policiju, ali nitko se nije obazirao. Nakon pet minuta pokucala je na prozor jedne kuće i predstavila se te je žena pozvala policiju koja je stigla u 13:04. Nakon toga Natasha je odvedena u policijsku stanicu u gradu Deutsch Wagram. Priklopil je navodno čitav razgovor završio bez da je bio ometen ili prekinut nečime.

Natascha je bila identificirana prema ožiljku na tijelu, putovnici koja je bila nađena u sobi u kojoj je bila zatočena te kasnije i prema DNA testu. Bila je u dobrom fizičkom stanju iako je bila prilično blijeda, rastresena te je težila tek 48 kilograma, gotovo jednako kao i osam godina prije kada je nestala. U tih 8 godina narasla je samo 15 centimetara.

Savine Freudenberger, prva policijska službenica koja je došla u kontakt s Nataschom nakon njegog bijega, rekla je da je bila iznenađena djevojčinom inteligencijom i vokabularom. Nakon dvije godine zatočeništva Priklopil joj je počeo donositi knjige, novine, također je posjedovala i radio, a gledala je i TV program ORF-a poznatog po promoviranju obrazovanja i klasične glazbe. Također, Natascha na to dodaje da je konstantno imala osjećaj da joj nešto nedostaje; deficit koji je nadopunjavala obrazujući samu sebe učeći razne vještine. Na primjer, u zatočeništvu je naučila plesti.

Priklopil se, nakon što je saznao, da policija traga za njim, ubio skočivši pod voz blizu stanice Nordbahnhof u Beču. Vjeruje se da je predvidio svoje samoubojstvo već prije rekavši Nataschi da ga nikada neće uhvatiti živog.